Kulturološki i historijski gledano, u mnogim su kulturama djeca spavala zajedno s roditeljima.
Neki stručnjaci zapadnjački običaj iz 20. stoljeća da dijete što ranije odlazi spavati u svoju sobu (po mogućnosti odmah) nazivaju muškom perspektivom.
Jedna od tih stručnjakinja je i Tine Thevenin koja je istraživala zašto se samostalno, odvojeno spavanje počelo smatrati zdravim i zašto je sve veći broj pedijatara počeo uvjeravati majke da nikako ne dopuste djetetu da spava s njima u krevetu jer bi mu time mogle “naštetiti”. Thevenin to objašnjava tipičnim muškim, odnosno ženskim idealima: samostalnost je muški ideal, dok su povezanost i intimnost ženski ideali.
No, koji se problemi pojavljuju vezano uz zajedničko spavanje? Većinom se na tom popisu nalaze stvari poput mogućnosti da djeca odbijaju samostalno spavanje. Što se tiče psiholoških problema, nema istraživanja koja bi potkrijepila tvrdnju da zajedničko spavanje izaziva probleme te vrste. Štoviše, istraživanje koje je proveo harvardski pedijatar Michael Commons pokazuje da su djeca koja sama spavaju podložnija stresu i poremećajima uzrokovanim stresom.
Istraživanje dr. Jamesa McKenne pokazuje da bebe koje spavaju uz mame imaju više imunoloških dobrobiti od dojenja jer doje više od djece koja spavaju sama.
Kako bilo, spavanje je jedan od najvećih problema s kojima se roditelji suočavaju. Većina pedijatara ne može ponuditi ništa osim savjeta iz osobnog iskustva. Često taj savjet glasi “pustite dijete da se isplače”. Metoda “plakanja” dan ili dva obično uistinu urodi plodom i dijete se najčešće prestane buditi noću. No, psiholozi upozoravaju da se djetetu time šalje poruka da, plakalo ono ili ne, niko neće doći.
Kako god, odluka je vaša. Ako se odlučite za zajedničko spavanje, ne morate nužno spavati u istom krevetu: mnogi roditelji biraju spustiti jednu od stranica dječjeg krevetića i povezati dječji i bračni krevet. A možete i odlučiti da dijete treba svoju sobu ili da je najprirodnije da je dijeli s vama, piše Story.hr.