Krajem mjeseca, tačnije u noći sa subote na nedjelju, 26. marta, prelazimo na ljetno računanje vremena i tada satove pomičemo s 2.00 na 3.00 sata ujutro.
Evropska komisija prije nekoliko godina predložila je da se ukine sezonsko pomicanje sata, ali države članice o tome se još nisu dogovorile, a čini se da u dogledno vrijeme ni neće.
Odluka o tome hoće li neka država uzeti kao trajno ljetno ili zimsko vrijeme ovisi o njenom geografskom položaju, pa sezonsko pomicanje sata, uz sve nedostatke, čini se da ostaje najbolji kompromis.
Kad bi, primjerice, sve zemlje iz srednjoevropske vremenske zone uzele trajno ljetno vrijeme, u Španiji, Belgiji, Nizozemskoj, Danskoj zimi bi sunce izlazilo tek sredinom prijepodneva, a na sjeverozapadu Španije oko 10.00 sati. U slučaju da uzmu zimsko kao trajno vrijeme, sunce bi na istoku Poljske ljeti izlazilo u tri sata ujutro.
Ljetno računanje vremena uvedeno je nakon naftne krize 1970-ih u nadi da će se time uštedjeti energija. Od 1996. sve zemlje EU-a pomiču sat unaprijed zadnje nedjelje u martu i vraćaju ga nazad zadnje nedjelje u oktobru.
Koliko se time šteti samom organizmu, ostaje kontroverzno pitanje na koje nema jedinstvenog odgovora.