Zdravstveni stručnjaci nas već desetljećima upozoravaju da su loše životne navike krive za porast učestalosti tzv. staračkih bolesti. One uključuju srčane bolesti, Alzheimerovu bolest, dijabetes tipa 2 i neke vrste raka. U svijetu se danas oko 70 posto svih smrti pripisuje tim bolestima. U Velikoj Britaniji taj je postotak još i viši – oko 90 posto, piše u svojem novom broju New Scientist.
Meso, cigarete, alkohol, pretilost, sjedilački život…
Čini se da pretjerana konzumacija crvenog mesa, cigareta i pića, a premalo voća i povrća, pretilost i nedovoljno vježbe uzrokuju porast učestalosti navedenih bolesti. No nitko zapravo ne zna zašto, a mi još uvijek nismo podrobno utvrdili što točno uzrokuje bilo koju od njih. Alzheimer je trenutno postao jedan od najvećih ubojica u Velikoj Britaniji, no glavna hipoteza o tome kako nastaje ove se godine urušila, nakon što su se lijekovi utemeljeni na njoj pokazali neuspješnima. Za srčani udar krivi se visoki kolesterol u krvi, no pokazalo se da ga većina ljudi koji dožive srčani udar nema.
Ono što pouzdano znamo je da ta stanja obično počinju uzrokovati simptome kasnije u životu, a njihova učestalost raste kako duže živimo. One sve pokreću upalne procese, mehanizme koje naš imunološki sustav koristi za ubijanje mikroba koji nas napadaju. A, po definiciji, one nisu prenosive. Svode se na loše navike i loše gene, a ne na mikrobe. Točno?
Posvuda bakterije
Ne nužno. Naime, malo po malo znanstvenici otkrivaju da su u navedene bolesti uključene bakterije; da ulaze u organe, da utječu na naše obrambene sustave kako bi povećale vjerojatnost svojeg opstanka te da postupno razgrađuju dijelove našeg organizma. Iz toga je moguće zaključiti da bismo jednoga dana mogli biti sposobni zaustaviti srčane udare ili Alzheimer ako uspijemo zaustaviti odgovorne mikrobe.
Do nedavno nismo imali pojma da bi u navedene bolesti mogle biti uključene bakterije. Razlog tome je to što je njihovo djelovanje vrlo sporo te što kroz duga razdoblja ostaju uspavane ili što se skrivaju u našim stanicama. To istovremeno otežava uzgoj njihovih kultura, što je inače zlatni standard za povezivanje bolesti s bakterijama. Međutim, analize DNK u novije vrijeme sve više pokazuju da bakterija ima tamo gdje ih ne bi trebalo biti te da one upravljaju upalnim procesima upravo na one načine koje bilježimo u navedenim bolestima.
Revolucionarna ideja i otpori prema njoj
Ova otkrića protivna su postojećim idejama i prevladavajućoj paradigmi pa očekivano nailaze na otpore. Međutim, neki stručnjaci, frustrirani neuspjesima u pronalaženju uzroka bolesti starenja, postaju oprezno optimistični. Razlog za to je dobar – ako se hipoteza potvrdi, mnogo toga bi se moglo promijeniti.
Ovdje je prikladno prisjetiti se koliko je teško bilo promijeniti paradigmu o uzroku čira na želucu i dvanaestercu. Naime, stručnjaci i bolesnici desetljećima su vjerovali da upalne procese, gastritis i ulkuse u probavnom sustavu uzrokuju stres i neuredan život. Ti su se problemi stoga nastojali liječiti sredstvima za oblaganje sluznice i lijekovima za smanjivanje razina želučane kiseline. Kada su australski liječnici Barry Marshall i Robin Warren prvi put otkrili da bi krivac mogla biti bakterija Helicobacter pylori, medicinska zajednica ih je dočekala s velikom skepsom jer je tada bilo uvriježeno mišljenje da bakterije ne mogu preživjeti kiseline koje se izlučuju u želucu. Trebale su godine rada i dokaza te njihova promoviranja da gastroenterolozi i farmaceutska industrija prihvate novu paradigmu. Istraživanja su kasnije pokazala da je oko 50% populacije u svijetu inficirano s Helicobacter pylori te da 10-20% zaraženih razvija ulkus. Terapije antibioticima značajno su smanjile broj oboljelih, a Marshall i Warren konačno su 2005. dobili Nobelovu nagradu za svoj rad.
Glavni osumnjičenik – bakterije u ustima
Najozbiljniji osumnjičenici, koji, kako se za sada čini, igraju ulogu u najširem rasponu staračkih bolesti, bakterije su koje uzrokuju upale desni.
U SAD-u oko 42% osoba starijih od 30 godina ima bolesti desni, a taj broj raste na 60 posto u dobi od 65 godina. U Njemačkoj je utvrđeno visokih 88%.
Zapanjujuće je da su mnoge boljke starenja – od reumatskog artritisa do Parkinsonove bolesti kod ljudi koji imaju bolest desni vjerojatnije, teže ili oboje. Moguće je da u ovoj priči sudjeluje neki treći čimbenik koji istovremeno dovodi i do bolesti desni i do navedenih bolesti, no sve je više dokaza da je veza izravna – da bakterije koje uzrokuju bolesti desni uzrokuju i ostale bolesti.
Neizravni dokazi prilično su snažni. Primjerice, SAD, države čiji sustavi zdravstvenog osiguranja Medicaid pokrivaju stomatološke troškove osiguranika, uključujući i one povezane s prevencijom ili liječenjem bolesti desni, u konačnici izdvaja između 31% i 67% manje za liječenje posljedica srčanih udara, dijabetesa, moždanog udara, raka itd. nego države koje to ne čine. Privatne osiguravajuće kuće prijavljuju slične obrasce.
Kako bi bakterije mogle uzrokovati staračke bolesti?
Tu se nameće pitanje na koji bi način bakterije koje uzrokuju bolesti desni mogle igrati ulogu u svim navedenim stanjima? Kako bismo odgovorili na to pitanje, moramo razmotriti na koji način one okreću naš imunološki sustav protiv nas samih.
U ustima se nalazi više od 1000 vrsta bakterija u stabilnoj zajednici u kojoj miroljubive bakterije kontroliraju potencijalno štetne. Na drugim mjestima u tijelu, uključujući i kožu i sluznicu crijeva, zajednice bakterija žive na neprekinutoj površini stanica u kojoj se izvanjski sloj stalno odbacuje, čime se oslobađa od invazivnih bakterija. No zubi ne mogu odbacivati takav sloj; na njima bakterije žive na tvrdoj podlozi.
Kada se sloj bakterija na zubima dovoljno nakupi i ojača dovoljno da se proširi i ispod desni, pokreće se upalni proces: imunološke stanice upadaju i uništavaju i mikrobe i naše vlastite zaražene stanice. Ako ovo potraje predugo, između desni i zuba razvija se džep siromašan kisikom. Neke vrste bakterija to koriste pa se počinju razmnožavati. Jedna od njih, Porphyromonas gingivalis, posebno je podmukla jer remeti stabilnu zajednicu bakterija i produžuje upalu.
Bakterija koja ima koristi od onoga čega se druge bakterije boje
To se može činiti neobičnim jer većina patogena nastoji blokirati ili izbjeći upalne reakcije, odnosno imunološke odgovore organizma koji ih uobičajeno uništavaju prije nego što se isključe. To isključivanje imunoloških reakcija u kasnim 30-im i 40-im godinama polako počinje otkazivati, što vodi do kroničnih bolesti povezanih sa starenjem. Nitko ne zna zašto se to zbiva.
U tome svoje prste ima P. gingivalis. Ta bakterija produžava upalne procese tako što stvara molekule koje blokiraju neke upalne procese, ali ne sve. Rezultat su slabi upalni procesi koji nikada u potpunosti ne uništavaju bakterije iako to nastavljaju pokušavati. Na taj način stradavaju stanice ljudskog organizma što pak odgovara P. gingivalis koja, za razliku od većine drugih bakterija, u prehrani treba proteine. Štoviše, u razaranju stanica oslobađa se i željezo koje bakterije također trebaju, a koje tijelo obično čuva. Drugim riječima, P. gingivalis manipulira ljudskim obrambenim mehanizmom kako bi poboljšala uvjete za svoj opstanak.
U konačnici inficirani zub može ispasti, međutim, mnogo prije toga P. gingivalis će ući u krvotok. Ondje će obrambeni sustav razviti protutijela za borbu protiv njih, međutim, čini se da ona ne pružaju ozbiljnu zaštitu. Naprotiv, ljudi koji imaju više antitijela vjerojatnije će umrijeti u narednih 10-ak godina od onih koji ih nemaju, a također će vjerojatnije oboljeti od reumatskog artritisa te srčanog ili moždanog udara. Razlog tome mogla bi biti činjenica da P. gingivalis mijenja svoje vanjske proteine što joj omogućuje da se skriva u bijelim krvnim stanicama. Ona također ulazi u stanice arterija, ondje ostaje neaktivna da bi se povremeno aktivirala i napala nove stanice. U stanicama domaćina ostaje sakrivena i zaštićena od obrambenog sustava i antibiotika. S tih pozicija nastavlja manipulirati obrambenim sustavom te čak mijenja gensku ekspresiju krvnih stanica kako bi se selila na druga mjesta gdje iskače i hrani se dijelovima stanica razorenih u upalnim procesima.
P. gingivalis otkrivena je u upalnim procesima u mozgu, aortama, srcu, jetri, slezeni, bubrezima, zglobovima i gušterači miševa te također kod ljudi.
Jake potvrde kod Alzheimera
Za štetno djelovanje P. gingivalis najviše dokaza postoji kada je riječ o Alzheimerovoj bolesti koja danas čini više od dvije trećine svih demencija i peti je najveći uzrok smrti u svijetu. Dugo vremena smatralo se da je uzrokuju plakovi, odnosno naslage dvaju proteina u mozgu – amilodinog i tau proteina. Međutim, u posljednje vrijeme pokazalo se da ljudi koji imaju Alzheimer ne moraju imati ove plakove, dok drugi s velikim količinama naslaga ne moraju imati demenciju. Što je najgore, pokazalo se da nijedan oblik liječenja ne djeluje na simptome.
Konačno, u siječnju ove godine timovi na šest sveučilišta i američka kompanija Cortexyme u uzorcima mozgova 99% ljudi koji su umrli s Alzheimerom otkrili su enzim koji razgrađuje protein gingipain, koji stvara samo bakterija P. gingivalis. Štoviše, razine tog enzima bile su proporcionalne težini bolesti. Kada su miševi zaraženi bakterijom, kod njih su se javili simptomi slični Alzheimeru, a kada su kod njih blokirani gingipaini, stanje im se popravilo. Kod ljudi koji nisu imali Alzheimer, razine gingipaina bile su značajno niže.
Uz sve navedeno otkriven je i mehanizam koji povezuje genetske sklonosti prema Alzheimeru s djelovanjem bakterije. Naime, ljudi genetski skloni toj bolesti stvaraju poseban oblik imunološkog proteina ApoE koji se uništava tijekom bolesti, a švedski znanstvenici prošle su godine pokazali da gingipaini lakše razgrađuju upravo taj protein nego druge oblike.
Druge bolesti povezane s P. gingivalis
Osim Alzheimera, P. gingivalis bi, prema hipotezi o mikrobima, mogla uzrokovati i brojne druge staračke bolesti.
Sve je više dokaza koji ukazuju na povezanost P. gingivalis s aterosklerozom, odnosno otvrdnjavanjem arterija. Naime, u masnim naslagama u stijenkama žila, koje uzrokuju začepljenja, pronađena je bakterija. Kada djelići tih naslaga začepe krvne žile u srcu ili mozgu, mogu uzrokovati srčani ili moždani udar.
Također se pokazalo da liječenje upale desni pomaže u ublažavanju simptoma dijabetesa tipa 2.
Povišene razine P. gingivalis pronađene su i kod oboljelih od Parkinsona, kod ljudi s oboljelom jetrom te kod osoba s rakom usta, jednjaka, želuca i gušterače.
Također se pokazalo da ubrizgavanje P. gingivalis kod miševa uzrokuje degeneraciju makule, odnosno žute pjege oka.
P. gingivalis otkrivena je i kod ljudi koji su oboljeli od reumatskog artritisa i to prije nego što su se simptomi bolesti pojavili.
Zašto se ne liječi antibioticima?
Ako P. gingivalis doista uzrokuje sve te bolesti, postavlja se pitanje zašto je jednostavno ne bismo eliminirali antibioticima? Tu postoje dva problema. Prvi je da je za sada utvrđena samo korelacija – gdje god postoje navedene bolesti, otkrivena je i bakterija P. gingivalis. Drugim riječima, tek će trebati dokazati uzročnost.
Drugi problem je taj što je P. gingivalis pravi majstor u skrivanju u ljudskom organizmu te što izuzetno brzo razvija rezistenciju. Konačno, čak ni cijepljenje nije pravo rješenje jer osobe s upalom desni imaju antitijela, no čini se da ona ne zaustavljaju upalne procese.
Stručnjaci stoga smatraju da bi bilo najbolje onemogućiti djelovanje P. gingivalis blokiranjem gingipaina. Za sada se pokazalo da lijek kompanije Cortexyme kod miševa liječi oštećenja uzrokovana Alzheimerom bez da bakterija razvija rezistenciju. Rezultati su potvrđeni i u malom istraživanju na ljudima, a trenutno je u tijeku i jedno veliko istraživanje na ljudima.
Da zaključimo: hipotezu o mikrobima svakako je vrijedno istraživati, osobito u svijetu u kojem je svakim danom sve više starih ljudi kako se prosječni životni vijek produžava. Njihovo liječenje i ublažavanje uskoro će predstavljati golemo opterećenje za zdravstvene sustave, a ako se P. gingivalis potvrdi kao jedan od ključnih uzročnika, medicinski pristup prevenciji i liječenju mogao bi se iz temelja promijeniti i olakšati traženje novih rješenja.