Ekvadorski željeznički sistem je stvarno čudesan. U ovoj južnoameričkoj zemlji pruga je spojila glavni grad Quito s Guanyaguilom prije više od vijekova, a izgrađena je primitivnom tehnologijom.
Riječ je o vrlo zapanjujućem poduhvatu jer željeznica prolazi kroz vrlo zahtjevan teren, odnosno kroz brdovite gudure, bijesne riječne brzace i gustu šumsku vegetaciju.
Najimpresivniji je ipak dio nazvan Nariz del Diablo ili Đavolji nos koji obuhvata željezničku dionicu koja prolazi kroz stjenovite padine Anda između stanica Alausi i Sibambe, a na trenutke se izdiže na 800 metara nadmorske visine.
Ime je dobio jer je tokom gradnje na ovom opasnom terenu život izgubilo više od dvije hiljade osoba zbog posljedica česte seizmičke aktivnosti, žute groznice, napada divljih životinja i drugih nesretnih slučajeva.
Inače, ovu opasnu dionicu gradili su zatvorenici osuđeni na doživotnu zatvorsku kaznu – mahom Jamajkanci i Portorikanci kojima je po uspješnom završetku radova obećano pomilovanje.
Đavolji nos je oduvijek bio najpopularniji dio cijelog ekvadorskog željezničkog sistem U devedesetim godinama prošlog vijeka, kad je dobar dio infrastrukture počeo propadati i zatvarati se, jedino je Nariz del Diablo ostao u funkciji.
Za to su zaslužni turisti, koji su dolazili u Ekvador iz cijelog svijeta kako bi se njime vozili pa su lokalne vlasti uvijek ulagale novac za obnavljanje i restauraciju. Nekada se čak dopuštala vožnja na krovu željeznice, ali nakon nesretne smrti jedne osobe zabranjena je ova praksa.
Uprkossvojoj zastrašujućoj poziciji na planini, vožnja ovom željeznicom je među lokalnim stanovništvom normalna pojava.
Pogledajte u videu kako izgleda vožnja željeznicom po Đavoljem nosu u Ekvadoru.