Naši životi i veze, uključujući romantične i seksualne, iznenada su se našle u digitalnoj areni, piše Psychologytoday.
Nekad jasna crta između seksualne vjernosti i varanja na mnogo je načina postala nejasna. Među najčešćim sivim zonama bez obzira je li riječ o braku ili ne, je pornografija.
– Iskreno, nemam pojma koliko sam puta morao pitati parove koji su mi došli na savjetovanje smatraju li pornografiju varanjem – priča psiholog Robert Weiss.
Kaže kako korisnik pornografije najčešće odgovara da to nije varanje, dok njegova partnerica tvrdi da jest.
– Obično će korisnici u tim situacijama reći sljedeće: Samo gledam, čak ni ne masturbiram. Nije da gledam stvarne ljude koje ću susresti i potom s njima pobjeći. Moj tata je čitao Playboy, ovo nije puno drugačije. Volim partnericu i mislim da je seksi, no ovo s njom nema nikakve veze. Gledam samo povremeno i to uopće ne utječe na moju vezu – nastavlja Weiss pojašnjavajući kako se partnerice nerijetko ne slažu s takvim opravdanjima, a osobito s onim posljednjim na gledanje pornografije ne utječe na vezu.
U svakom slučaju, oba partnera obično žele odgovor na pitanje je li osobni intimni kontakt potreban za prevaru, ili se računa i virtualno seksualno ponašanje.
– Kako bismo odgovorili na to pitanje, prije nekoliko godina smo kolegica Jennifer Schneider, Charles Samenow i ja proveli istraživanje među ženama čiji partneri imaju česte seksualne aktivnosti odnose, bilo u virtualnom ili stvarnom svijetu. Najčešći oblik aktivnosti u virtualnom svijetu bilo je gledanje pornografije. Otkrili smo da partneri u monogamnim vezama ne prave razliku između seksualnog ponašanja online ili u stvarnom životu. Partnerica osjeća istu emocionalnu bol, gubitak kontrole te gubitak povjerenja – ističe psiholog.
Rezultati studije su učvrstili promišljanje da kod bilo koja vrste seksualnog ponašanja najviše štete i bole laži i skrivanje. To znači da će vezu narušiti ne samo specifičan seksualni čin, nego i emocionalno udaljavanje, osjećaj izdaje te gubitak povjerenja u partnera koji nastaje zbog tog čina.
– Zato sam osmislio sljedeću definiciju nevjere. Nevjera je raskid povjerenja koje se javlja kad od romantičnog partnera skrivate važne intimne tajne. Ta definicija ne spominje izravno preljub, pornografiju, striptiz klub, aplikacije za traženje partnera ili neki drugi romantični čin. Umjesto toga se fokusira na ono što je u svakoj vezi najvažnije, a to je povjerenje – tvrdi Weiss.
Dodatno, u svoju je definiciju uvrstio riječi koje obuhvaćaju i online romantične aktivnosti od gledanja pornografije do jednostavnog poljupca. Ovisno o partnerima, definicija je fleksibilna i omogućuje da partneri definiraju osobnu viziju seksualne vjernosti temeljenu na iskrenoj diskusiji i zajedničkom odlučivanju.
– To znači da može biti sasvim u redu kao jedan partner gleda pornografiju ili se bavi drugim seksualnim aktivnostima sve dok drugi partner za to zna i nema primjedbi na takvo ponašanje. No ako jedan partner gleda pornografiju i to taji, ili drugi partner za to zna ali ne podržava takvo ponašanjem, onda je riječ o varanju – ističe Weiss.
Stoga, varanje ima manje veze s ponašanjem, a više s lažima, tajnama i uništavanjem povjerenja. Ako je pornografija prihvatljiva za obje strane, i nitko o tome ne laže, onda nije riječ o prevari. U suprotnom, riječ je o izdaji koja se svrstava pod nevjeru. Mnogo ljudi ne raspravlja s partnerima o pornografiji i tome kako se ona uklapa u njihovu vezu.
Umjesto toga, pristaju na monogamnu vezu ne definirajući njezino značenje. Tako jedan partner misli da je pornografija seks izvan veze, a drugi na to ne gleda tako. Zato je važan razgovor.
– Čak i kad se pornografija definira kao prihvatljiva, par mora definirati što se misli pod pornografijom, a što ne. To u konačnici ovisi o paru i kako zajednički na to gledaju. Problemi nastaju kad se o pitanjima pornografije nije kvalitetno razgovaralo – kaže psiholog.
Što korisnici pornografije misle o toj definiciji?
Muškarci koji moraju objasniti što smatraju seksualnim ponašanjem izvan veze uglavnom opisuju ponašanja koja nemaju emocionalnu komponentu ni romantičnu pozadinu. To može uključivati masturbaciju, pornografiju, chat, virtualnu stvarnost, striptiz klubove ili čak seks za jednu noć.
– Takvi pojedinci obično se uvjeravaju da to što čine ne mijenja njihov način kako gledaju na stalnu partnericu. Za njih je to samo još jedan oblik masturbacije ili druge aktivnosti na koju svatko ima pravo. Govore si da vole partnericu i da je na taj način neće povrijediti jer ona za to nikad neće doznati ili smatraju da to nije problem jer nema intimnosti – nastavio je Weiss dodajući kako partnerice ipak na to gledaju drugačije.
Pojedinci koji uživaju u pornografiji to redovito taje. Razlog leži u činjenici da znaju kako će partnerice imati nešto protiv i smatraju podsvjesno da je takvo ponašanje oblik nevjere. Inače, zašto bi to tajili? A kad ih se uhvati, uvijek opravdavaju svoje postupke riječima da nije riječ o varanju te da nikad nisu mislili na to da ostave partnericu. I tu se vraćamo na pitanje povjerenja. Ako koristite pornografiju i ona ništa ne znači, zašto izdajete povjerenje partnera tako što to tajite?
I na kraju – je li onda riječ o varanju?
Ako se još pitate je li riječ o nevjeri, odgovor ovisi o tome kako je par definirao vezu. Ako su oba partnera u zajedničkoj diskusiji bez manipulacija i korekcija ustanovila da nemaju problem s tim da se gleda pornografija, onda nije riječ o nevjeri. No ako se jedan partner služi pornografijom, a to nije nešto što ste zajednički odlučili, onda je riječ o nevjeri.
Ako pak niste razgovarali s partnerom je li prihvatljivo da gledate pornografiju, onda je odgovor: Nije prihvatljivo. Nevjera se manje odnosi na ono što radite, a više na gubitak povjerenja. Možda partner nema ništa protiv ako gledate pornografiju, no laganje i prikrivanje te činjenice može postati problem.
(24sata.hr)