Jim Carrey govori o svojoj bitci s depresijom. On objašnjava koliko je teško kada osoba pati od depresije i kako je oslobođenje od depresije povezano s razdvajanjem od ega.
Kad razmišljam o velikom budističkom učitelju, Jim Carrey nije prvi koji mi pada na na pamet. Ali, wow. Ovaj, sada, bradati glumac, koji je nedavno stvorio priličnu smutnju kada je dao intervju na crvenom tepihu, ima neke prilično duboke stvari za reći o ovoj složenoj, zabavnoj, teškoj i lijepoj stvari koju nazivamo ljudskim iskustvom.
Carrey dijeli zapanjujuću realizaciju do koje je došao nakon godina slave: potpuno je besmisleno provesti cijeli naš život stvarajući određeni identitet za sebe, piše Elephant journal.
To je sve ego: želja da budemo važni, da budemo netko. U stvarnosti, to shvaćanje jedinstvenog identiteta donosi samo bol i patnju, iz tri glavna razloga. Prvo, predstavlja odvojenost između nas i svih drugih bića koja obeščašćuju našu inherentnu, međusobno povezanu prirodu.
Drugo, u iluziji smo kada mislimo da se stvari ne bi trebale mijenjati – da se mi ne bismo trebali mijenjati.
Treće, to nas udaljava od odmora u vlastitoj osnovnoj dobroti, jer čini da osjećamo kao da nismo dovoljni takvi kakvi jesmo, upravo sada.
Lijek za ovu patnju je otpustiti tu želju da budete “netko”. Kao što Carrey lijepo kaže: “Osjećaj cjelovitosti je drugačiji osjećaj od osjećaja sebstva.” Da bi se osjećala cjelina, moramo otpustiti pokušaj da održavamo sliku “sebstva”.
Iz svog vlastitog iskustva, Carrey povezuje tu istinu sa stanjem depresije:
“Ljudi cijelo vrijeme govore o depresiji. Razlika između depresije i tuge je tuga samo slučajnost – što se dogodilo ili se nije dogodilo, tuga, ili što god to bilo. Depresija je kada tvoje tijelo govori ‘Do vraga, više ne želim biti taj lik, ne želim zadržati ovog avatara kojeg sam stvorio u svijetu’. To je previše je za mene.
Trebali biste zamisliti riječ “depresija” kao “duboki odmor”. Vaše tijelo treba depresiju. Potreban mu je duboki odmor od lika kojeg igrate.”
To bi mogla biti najbolja procjena depresije koju sam ikada čuo.
Što je “ja”, u svakom slučaju? Pauza i otpuštanje bilo kakvog identiteta kojeg smo stvarali uz tako puno truda. Umjesto toga zašto ne bi živjeli s otvorenim srcem i smislom za humor vezan za sebe i naš svijet – jer, po riječima Jim Carreya, ništa od toga nije bitno.
A to je utješna misao.
“Nisam depresivan u mom životu. Osjećam tugu, radost i uzbuđenje, zadovoljstvo i zahvalnost izvan vjerovanja. Ali sve je vrijeme, i samo se vrti oko planeta. Ne pritišće me dovoljno dugo da bi me ubilo. To su samo ideje.”~ Jim Carrey