Vodeći uzrok smrti u svijetu još uvijek su kardiovaskularne bolesti. Procjenjuje se da će u svijetu do 2030. godine umrijeti 23 miliona ljudi od posljedica srčanih bolesti. Statistički podaci za Evropu pokazuju da preminu ukupno 324 osobe na 100.000.
Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, naša država ima srednju visoku stopu smrtnosti. Promatrajući u kontekstu bolesti koje su vodeći uzrok smrti bh. stanovništva, kardiovaskularne bolesti prednjače na ljestvici.
Prosječni životni vijek bh. stanovništva iznosi 77 godina. Prema nedavnim podacima, u našoj je državi veća stopa mortaliteta nego nataliteta i ti bi podaci svakoga trebali zabrinuti. Ono što je sigurno jeste da način života i socioekonomske prilike utječu na kvalitet istog.
Povodom Svjetskog dana srca i o važnosti prevencije infarkta miokarda, kao i o povezanosti srčanih bolesti nakon prebolovanog Covida-19 i vakcinacije Pfizerom, Modernom i Johnsonom & Johnsonom, porazgovarali smo sa prof. dr. Jasminom Čalukom – kardiologom sa bogatim ljekarskim iskustvom.
RAZGOVARALA: DŽENETA ROVČANIN
Face: Statistički podaci o bolestima srca kod bh. stanovništva prilično su zabrinjavajući. Može li se infarkt miokarda prepoznati na vrijeme?
Infarkt miokarda ili srčani udar je akutna dijagnoza, što znači da nastaje naglo. Uzrokuje ga iznenadna opstrukcija jedne od koronarnih arterija, najčešće brzorastućim krvnim ugruškom nadograđenim na aterosklerotski plak – naslagu holesterola, kalcija i staničnih ostataka unutar koronarne arterije. Koronarne arterije su, praktično, dovodi goriva za srce i nalaze se na površini srca.
Kako je infarkt akutni klinički entitet i nastaje naglo, važno je reagirati odmah, jer su nekad minute bitne da se pacijent održi u životu. Oko 15 posto infarkta rezultira smrću u prvih sat vremena, prije nego pacijent uopće stigne do bolnice. Smrt tad najčešće nastupa zbog smrtonosnih aritmija koje prate ovo dešavanje. S ranijim metodama liječenja infarkta, još toliko pacijenata umiralo je i po dolasku u bolnicu. Dakle, posrijedi je vrlo opasna i vrlo zloćudna dijagnoza.
Face: Koji su najočitiji znakovi upozorenja na koje bismo trebali obratiti pažnju? Postoji li određena metoda koja može pomoći pacijentu u kritičnom trenutku, da ishod ne bude fatalan, dok ne primi odgovarajuću ljekarsku pomoć?
Simptomi su bol u prsima, u širokoj zoni pod prsnom kosti. Bol se može širiti u vrat, ramena, ruke, češće lijevu, među plećke… Nekad se bol širi u gornji dio trbuha i praćena je mučninom i povraćanjem, ružnim osjećajem u glavi. Uz bol se znaju javiti gušenje, preznojavanje, neuobičajena zamorenost… Ako ove tegobe potraju duže od 5 do 8 minuta, potrebno je odmah kontaktirati službu hitne medicinske pomoći.
Nema nekih čudotvornih, nemedicinskih metoda koje bi mogle pomoći pacijentu; imperativ je da mu se što prije pruži najviša tehničko-tehnološka razina stručne medicinske pomoći od strane vrhunski educiranih, specijaliziranih kardioloških timova. Potvrdi li se dijagnoza akutnog infarkta, najviše šanse za preživljavanje pacijentima daje intervencijska kardiologija i urgentna ugradnja koronarnih stentova.
Ova izvanredna metoda smanjila je intrahospitalnu smrtnost, dakle među pacijentima koji stignu do bolnice, od infarkta s ranijih 20 na današnjih 5 posto, a u centrima s velikim brojem ovakvih pacijenata i dobro uvježbanim timovima čak i na 2-3 posto.
Uvođenje urgentne implantacije stentova u tretman akutnog infarkta značilo je pravu revoluciju u tretmanu bolesti koja je odnosila najviše ljudskih života i vjerovatno je najbitniji korak naprijed u medicini u posljednjih 25 godina.
Dr. Čaluk je dio tima u BiH koji je uspostavio 24-satnu službu za intervencijski tretman infarkta miokarda u Tuzli
„Mogu reći da sam imao čast i privilegiju da budem dio prvog tima u BiH koji je uspostavio 24-satnu službu za intervencijski tretman infarkta miokarda. Bilo je to 2008. godine u Tuzli, u tadašnjem Centru za srce BiH. Danas su takvi timovi prisutni u više gradova u BiH i ovom metodom smrtnost od infarkta je značajno reducirana i kod nas“, dodaje dr. Čaluk.
Face: Smanjenje dotoka krvi govori nam da se radi o ishemiji. Koji su najčešći razlozi srčane ishemije?
Ishemija miokarda znači da srčani mišić kroz koronarne arterije ne dobiva dovoljno krvi, a krv je ta koja mu donosi kisik i hranjive materije neophodne za normalnu funkciju. Najčešći razlog za ishemiju miokarda je koronarna ateroskleroza. U normalnim okolnostima, protok krvi je neometan i srce funkcionira bez poteškoća.
Međutim, u nekih osoba vremenom dolazi do odlaganja holesterola, kasnije i kalcija, u unutrašnji sloj zida arterija. Ovo uzrokuje lokaliziranu upalu i zadebljavanje zida arterije.
Lokalizirano se zadebljanje u zidu arterije izboči prema unutra i sužava arteriju. Tako nastaje suženje arterije, a može nastati i potpuno začepljenje s totalnom blokadom protoka krvi kroz arteriju. Stenoza ometa i usporava protok krvi “nizvodno” od mjesta suženja i remeti funkciju srca.
Koronarna ateroskleroza ispoljava se kao angina pectoris, infarkt miokarda ili srčani udar i kao ishemijska srčana slabost.
Face: Kakve su proceduralne tehnike koje Vi, kao kardiolog, poduzimate u slučaju srčane ishemije?
Postoje metode kojima se može prevenirati nastanak koronarne ateroskleroze. One podrazumijevaju eliminaciju faktora rizika za razvoj koronarne bolesti, a faktori rizika su pušenje, hipertenzija, dijabetes, prekomjerna tjelesna težina, visoka koncentracija holesterola u krvi, sedentarni način života, stres i genetska sklonost, kao i neki drugi faktori.
Na genetiku trenutno ne možemo utjecati, iako će i to u budućnosti vjerovatno biti opcija. Na druge faktore možemo: obustavljanjem pušenja, neslanom i nemasnom ishranom, mršavljenjem, redovitim kretanjem, smanjenjem unosa ugljikohidrata, dobrom kontrolom glikemije kod osoba koje imaju dijabetes i sl. No nekad se moraju uvesti i lijekovi za kontrolu hipertenzije, holesterola i sl.
Ako postoji sumnja na koronarnu aterosklerozu, pacijent se kardiološki obradi: potrebno je uraditi specijalistički kardiološki pregled s analizom EKG-a, ultrazvuk srca i ergometrijsko testiranje. Posumnja li se – na temelju tih pretraga – da postoji koronarna ateroskleroza, pacijent se upućuje na koronarografiju – snimanje koronarnih arterija.
Ukoliko se na njima detektiraju suženja ili začepljenja, ovisno o njihovoj lokaciji i intenzitetu, pacijent se usmjerava na jedan od tri modusa liječenja: ugradnja koronarnih stentova, bypass-operacija ili medikamentni tretman.
Svakako se treba uključiti terapija koja tim pacijentima poboljšava preživljavanje i smanjuje mogućnost da dobiju infarkt. U te lijekove spadaju lijekovi protiv zgrušavanja krvi, lijekovi za kontrolu holesterola i lijekovi za kontrolu krvnog tlaka.
Po potrebi, i prema individualnim karakteristikama pacijenta, uključuju se i dodatni lijekovi – ovi pacijenti gotovo uvijek imaju kompleksnu i obimnu medikamentnu terapiju.
Face: Sve češće mlade osobe obolijevaju od kardiovaskularnih bolesti. Je li razlog tome nezdrav način života? Općenito, kolika je povezanost sjedilačkog načina života i kardiovaskularnih bolesti?
Tačno je da je sve više mladih pogođeno koronarnom bolešću. Moj najmlađi pacijent s akutnim infarktom, kojem sam radio koronarografiju i implantaciju stenta, imao je 24 godine. On je bio, praktično, prototip osobe s preuranjenom aterosklerozom: bio je gojazan, imao je visoki holesterol, visoki krvni tlak, bio je pušač, bio je na pragu dijabetesa, kretanje je sveo na minimum, bio je izložen hroničnom stresu i s podatkom o sklonosti infarktu u familijarnoj historiji.
No on se nakon infarkta sasvim reformirao: smršavio je, spustio holesterol, obustavio zloupotrebu duhana, počeo se redovito kretati i promijenio je posao. Upravo bi ta priča mogla biti model za edukaciju svih koji žele spustiti svoj rizik za koronarnu bolest.
Sjedilački način života je, s drugim spomenutim faktorima rizika, jedan od glavnih povoda za nastanak preuranjene ateroskleroze. Mi se, kao nacija, a i individualno, moramo ugledati na zapadna društva koja imaju visoku svijest o prevenciji kardiovaskularnih bolesti i paziti na tjelesnu težinu, redovito se kretati, paziti na to šta, koliko i kad jedemo i biti strogi nepušači.
U suprotnom, trend pomaka početka koronarne bolesti ka mlađim dobnim skupinama će se nastaviti, štaviše i ubrzati.
Face: Je li palpitacija ozbiljan simptom i siguran pokazatelj da je riječ o nenormalnom srčanom ritmu?
Palpitacije ili osjećaj nepravilnog rada srca jedna su od najčešćih tegoba među pacijentima koji dolaze na kardiološke preglede. Srećom, veliki broj, možda bih se usudio reći i većina pacijenata, ima palpitacije koje su bezazlene.
No u nekih pacijenata palpitacije mogu označiti i prisutnost ozbiljne aritmije. Da bismo odredili koji tip aritmije je posrijedi te je li ona ozbiljna ili bezopasna, najpouzdanije je uraditi 24-satni, a nekad i višednevni, EKG monitoring, tzv. Holter-monitoring srčanog ritma.
Od velike je pomoći i da pacijent snimi EKG za vrijeme dok ima palpitacije, jer samo analizom EKG-a možemo pouzdano znati kakva je aritmija prisutna. Ovisno o tipu aritmije, postoji nekoliko opcija liječenja: za neke se aritmije ispostavi da su neznačajne i da ne treba uzimati nikakve lijekove.
Neke zahtijevaju blagu terapiju, neke iziskuju uključenje ozbiljnijih lijekova, a neke pacijente preusmjerimo na tzv. elektrofiziološku studiju i ablaciju – posebnu metodu kateterizacije kojom se nastoji eliminirati aritmija. Takve se metode liječenja danas u BiH rade u Tuzli i Mostaru.
Za neke pacijente, pak, ugrađuju se specijalni antiaritmijski uređaji. Ali, prije bilo kakve odluke, moramo znati tip aritmije, a to možemo samo kad smo je „uhvatili“ na EKG-u ili Holter-monitoringu.
Face: Sve se češće dovodi u vezu Hashimotov sindrom, odnosno bolest štitaste žlijezde, u vezu sa slabljenjem srca. Šta, s medicinskog gledišta, povezuje štitastu žlijezdu sa srcem? Je li neliječeni Hashimotov tireoiditis polazište ka slabom srčanom mišiću?
Hashimoto tireoiditis je autoimuna upala štitnjače koja na kraju dovodi do njene smanjene funkcije. On nema direktnu vezu s nastankom bolesti srca, ali u određenom smislu može imati neke negativne posredne efekte.
Hipotireoza, koja je krajnji rezultat Hashimoto tireoiditisa, povećava sklonost visokom holesterolu i prekomjernoj tjelesnoj težini, pa time pojačava neke od faktora rizika za bolesti srca.
Neliječena i vrlo teška hipotireoza može imati za posljedicu i neke druge efekte na srce, no to je danas iznimno rijetka pojava. Za osobe s hipotireozom važe iste upute za kontrolu kardiovaskularnih faktora rizika kao i za opću populaciju, a posebno paziti na tjelesnu težinu, kretanje i holesterol.
Face: S obzirom na to da se svijet suočava sa pandemijom korona virusa, susrećete li se sa pacijentima koji se nakon prebolovanog Covida-19 javljaju sa novoformiranim dijagnozama srčanih bolesti?
Novi koronavirus SARS-CoV-2 ima veći afinitet za srce od mnogih drugih virusa, pa su i upale srčanog mišića i srčane ovojnice češće nakon infekcije Covid-19 nego nakon drugih virusnih infekcija. Stoga ima rezona uraditi kardiološki pregled i ultrazvuk srca nakon prebolovanog Covida-19, posebno ukoliko postoji zaostala zamorljivost, gušenje, aritmije, nelagoda ili bol u prsima.
Svim pacijentima hospitaliziranim zbog ozbiljnije kliničke slike Covida-19 trebalo bi tokom hospitalizacije uraditi bar jednom ultrazvuk srca.
No, Covid-19 je i bolest koja u ozbiljnijoj kliničkoj slici dovodi i do poremećaja zgrušavanja krvi, što rezultira povećanom sklonošću venskim trombozama, plućnoj emboliji, infarktu miokarda i moždanom udaru i ova su dešavanja direktni uzrok smrti jednog broja pacijenata s Covidom-19.
Stoga se hospitaliziranim pacijentima ordinira antitrombotička terapija, a pri sumnji na emboliju, infarkt ili moždani udar, pacijenti se nastoje agresivno i što efikasnije tretirati da se spriječe komplikacije, pa i smrtni ishod. I bez ovih dešavanja, kod pacijenata se prate i koagulacijski parametri u krvi. Plućne embolije, infarkti i moždani udari znatno su češći u ozbiljnom Covidu-19 nego u drugim virusnim infekcijama.
Face: Možemo li kazati da su određene vrste vakcina protiv Covida direktno utjecale na razvoj upale srčanog mišića – miokarditisa ili srčane ovojnice – perikarditisa?
U kontekstu rezultata kliničkih studija, efikasnosti, ali i komplikacija, definitivno je najtransparentnija zapadna medicina, pa takve podatke i imamo najviše za vakcine proizvedene u razvijenim zapadnim zemljama.
Za „istočnjačke” vakcine, zemlje-proizvođači su, tradicionalno, daleko manje transparentne u objavljivanju podataka, pa za mnoge negativne propratne pojave, statistički gledano, ne znamo.
To može značiti da ih nema, ali i da ih ima, ali nam se ti podaci ne daju. No, kako rekoh, vakcine proizvedene u zapadnim zemljama vrlo se pažljivo analiziraju i podaci o miokarditisu i perikarditisu koje imamo su sljedeći: perikarditis i miokarditis su ipak iznimno, iznimno rijetki.
Navodi se da vrijeme pojave miokarditisa ili perikarditisa „blizu“ vakcinacije ne mora značiti i uzročno-posljedičnu vezu između vakcina i ove propratne pojave, ali da je moguće da postoji veza.
Ipak, nema razloga za paniku. Statistika američkog Centra za kontrolu bolesti govori o svega 4,8 slučajeva miokarditisa na čak milion imuniziranih nekom od mRNA Covid-19 vakcina (nešto više Moderna, a nešto manje Pfizer).
Face: Kada se, nakon vakcinacije, javljaju miokarditis i perikarditis?
Miokarditis se javi, u prosjeku, 3,5 dana nakon vakcine. 3/4 slučajeva su muškarci, a srednja životna dob je 36 godina. Oko 4/5 slučajeva dobilo je miokarditis nakon druge doze, a 1/5 nakon prve.
Većina ih je hospitalizirana, a otpušteni su s bolničkog liječenja nakon, u prosjeku, svega dva dana provedena u bolnici. Niko od tih pacijenata nije ponovno primljen na bolničko liječenje i niko od tih pacijenata nije umro. U daljem praćenju, nakon dvadesetak dana, 2/3 pacijenata su imali nestanak simptoma, a 1/3 pokazuje značajno poboljšanje.
Perikarditis je nešto češći u starijih imuniziranih, prosječne dobi od 59 godina, 3/4 su muškarci, i to oko dvadeset dana nakon vakcinacije. Dvostruko je češći s Pfizerovom vakcinom u odnosu na Moderninu, a mali broj slučajeva zabilježen je i nakon Johnson & Johnson vakcine. Nešto je češći nakon druge doze vakcine.
Trećina pacijenata je hospitalizirana, ali niko u jedinicu intenzivne njege. Srednje vrijeme boravka u bolnici je svega jedan dan, a niko od pacijenata nije umro. Nakon mjesec dana praćenja, petina pacijenata je sasvim bez tegoba, a ostali pokazuju značajno poboljšanje.
Američki ljekari navode da se pacijenti uglavnom odlično oporave u rijetkim slučajevima kad dobiju perikarditis ili miokarditis i da nisu zabilježeni smrtni slučajevi, a vakcine su sigurne i djelotvorne. Svakako je stopa opasnih komplikacija daleko, daleko veća ako osoba dobije infekciju Covid-19 nego u slučaju vakcinacije.