Prošle godine u maju u bolnici Mount Sinai u Brooklynu primili su starijeg muškarca na abdominalnu operaciju. Samo, ispalo je da čovjek u krvi ima nedavno otkriveni mikrob, podjednako i misteriozan i smrtonosan, te su ga smjestili u izolaciju na intenzivnu skrb.
New York Times navodi da je riječ o gljivici Candida auris, koja kao i toliki mikrobi otporni na postojeće lijekove, vreba ljude s oslabljenim imunološkim sustavom. U posljednjih pet godina gljivica je prošla put preko bolnica od Venezuele, preko Španjolske, Velike Britanije, Indije, Pakistana do Južnoafričke Republike. Sada je stigla i do New Yorka, zbog čega je federalni Centar za kontrolu i prevenciju bolesti ovaj mikrob smjestio na listu “hitnih prijetnji”.
Stariji muškarac u bolnici je umro nakon 90 dana, ali se ispostavilo da su gljivicu pronašli posvuda po sobi, da je čak tako otporna da su morali skidati slojeve s poda i zidova kako bi je uništili.
“Sve je bilo pozitivno na nju; zidovi, krevet, vrata, zastori, telefoni, umivaonika, medicinska oprema”, kazao je predsjednik bolnice Scott Lorin. Decenijama stručnjaci za javno zdravstvo upozoravali su da pretjerano korištenje antibiotika smanjuje djelotvornost lijekova, da to pridonosi pojavi otpornih bakterija.
U posljednje vrijeme dolazi i do eksplozije gljivica otpornih na antimikotike, što dodaje novu dimenziju na ionako zastrašujući fenomen koji podriva glavni stup moderne medicine. Profesor gljivične epidemiologije Matthew Fisher s Imperial College London rekao je da je to ogroman problem, jer “ovisimo o tome da pacijente liječimo antimikoticima”. A one kao i bakterije protiv antibiotika, nastoje izgraditi svoju obranu. Uobičajeno je otporne mikrobe nazivati “supermikrobima”, no to je pretjerano pojednostavljivanje. Takvi mikroorganizmi uobičajeno ne ubijaju sve redom, nego udaraju na one koji imaju slabiji imunološki sustav; novorođenčad, starije, pušače, dijabetičare i ljude s autoimunim poremećajima koji stoga moraju koristiti steroide koji im onda slabe imunitet.
Britanska vlada dala je istražiti problem i predstavila rezultat da do 2050. godine trebamo očekivati, ako ne sredimo širenje otpornih mikroorganizama, primjerice pretjeranim korištenjem lijekova, možemo očekivati da će samo od otpornih mikroba godišnje umirati po 10 miliona ljudi, što će biti više i od raka, osam miliona. U SAD-u godišnje otporne infekcije “zakači” čak dva miliona ljudi, a umire ih 23.000. Brojke su spektakularno zastrašujuće, a i one se temelje na podacima iz 2010.
Najnovija procjena s Washington University School of Medicine kaže pak da bi samo u SAD-u godišnje od otpornih infekcija trebalo biti čak 162.000 umrlih, a širom svijeta oko 700.000. U čemu je kvaka?
U tome da se antibiotici u doslovno tonama koriste u uzgoju životinja koje se potom ubijaju za meso, a pojedini znanstvenici upozoravaju na frapantno korištenje fungicida na usjevima i pri proizvodnji poljoprivrednih kultura što pridonosi razvoju otpornih gljivica koje napadaju i čovjeka. Problem raste, a javnost o svemu zna jako malo, dobrim dijelom zato što se ispadi otpornih infekcija taje.
Niti vlasti na lokalnoj razini niti bolnice ne žele da ih se doživi kao izvor zaraze i zato se ne otkriva drama koja se negdje događa. Pritom se mikrobi puno lakše šire, preko ruku s medicinske opreme u bolnici, preko mesa i povrća s farma, putnicima i robom pri izvozu-uvozu, preko pacijenata koje otpuštaju iz bolnice i opet ih zaprimaju.
Candida auris koja je ubila čovjeka u Mount Sinai samo je jedna od nekoliko desetaka opasnih bakterijskih i gljivičnih infekcija koje su razvile otpornost. Candida je inače jedna od najčešćih infekcija krvotoka u bolnicama, no ostali sojevi niti blizu nisu razvili takvu otpornost kao Candida auris čijih je čak 90 posto slučajeva otporno na barem jedan lijek, a 30 posto na dva ili i više njih.
Kada se netko zarazi takvom, umire obično u roku od 90 dana. Johanna Rhodes, stručnjakinja za zarazne bolesti s Imperial College London, ispričala je da su 2015. primili paničan poziv iz bolnice Royal Brompton gdje već mjesecima nisu uspijevali iskorijeniti Candidu auris.
“Nemamo pojma odakle ona dolazi. Širi se poput šumskog požara”, kazala je dr. Rhodes. Prisjetila se da su tada krenuli s DNK analizom mikroba, a u sobi u kojoj je bio pacijent, ostavili su stroj koji je sobu cijeli tjedan prskao hidrogen peroksidovim aerosolom. Koristili su i poseban gel za tu sobu. Nakon tjedan dana samo jedan jedini mikrob je preživio – Candida auris. Bolnica koja prima bogate pacijente s Bliskog istoka i iz Europe o svemu je obavijestila vladu i oboljele. Ali ne i javnost.
Ostalo je tajna odakle se stvar razvila. Prvi put Candida auris ovakvog oblika otkrivena je u uhu jedne žene u Japanu 2009. Tri godine poslije pokazala se u krvi 18 pacijenata iz četiri bolnice u Indiji. Poslije toga pokazuje se da se nova žarišta Candide auris pojavljuju u različitim dijelovima svijeta jednom mjesečno. Ispalo je da ne postoji samo jedan soj Candide auris, da izvor ne može biti samo jedan. Ispalo je da je riječ o četiri različita soja i to takvih da su nastali prije tisuća i tisuća godina.
Ne samo to, nego da su se sva četiri soja aktivirala na četiri različita mjesta u isto vrijeme. Nizozemski istraživač dr. Jacques Meis smatra da to odgovara slici pretjeranog korištenja fungicida na usjevima. Njegovu je pažnju privukla smrt 63-pacijenta koji je 2005. umro od gljivice Aspergillus. Ispalo je da je gljivica otporna na fungicid posljednjeg reda itraconazole, zanimljivo, praktično istog sastava kao što je pesticid azole kojim se zaprašuju usjevi po cijelom svijetu, na kojega otpada čak trećina svih prodanih fungicida. Plas Pathogens objavio je 2013. dokaze da nije slučajna otpornost Aspergillusa, te da se taj otporni mikrob pojavio u 12 posto apsolutno svih uzoraka tla u Nizozemskoj.
Problem je bio u tome što su svi ti uzorci tla bili jako zasićeni fungicidom, očito sada već savršeno beskorisnim. Pojedini stručnjaci smatraju da je vrlo vjerojatno da je taj fungicid potamanio ostale gljivice, što je Aspergillusu otvorilo prostor za rapidno širenje. Misterij ipak ostaje neriješen do kraja i bolnicama širom svijeta širi se atmosfera i tajenja i panike.
