Pametni telefoni često se navode kao primjer tehnologije koja svima treba, ali niko nije znao da mu treba dok se nije pojavila. Proširili su se poput šumskog požara u ljetnjim mjesecima, toliko da moramo uložiti napor da bismo se sjetili kako je izgledao život prije njih.
Usprkos njihovoj sveprisutnosti, zabrinjavajuće je malo istraživanja o nihovom uticaju na ljude. Većina ljudi najviše se boji zračenja i bune se zbog postavljanja baznih stanica, ali mobilni telefoni su puni drugih zdravstvenih opasnosti koje tek treba u potpunosti istražiti. Imati pametni telefon, koristiti ga svaki dan, čitati i gledati sadržaje na njemu, gledati u njega dok hodamo po ulici ili ležimo u krevetu nije nimalo bezopasno, piše Jutarnji list.
Koliko je opasno zračenje mobilnog tefona?
Krenimo s najmanje opasnim aspektom pametnih telefona – zračenjem. Nakon černobilske katastrofe riječ “zračenje” izaziva posebno neprijatan osjećaj kod većine ljudi, pa nije iznenađujuće što se toliko zdravstvenih strahova oko mobilnih vrti oko tog pitanja.
Zračenje mobilnog telefona zapravo je jedno od najmanje opasnih svojstava tih uređaja. Elektromagnetno zračenje koje emituju kako bi komunicirali s baznim stanicama je nejonizirajuće – nema dovoljno energije da bi moglo oštetiti atome ili molekule u našem tijelu, čak ni dovoljno energije da izbije elektron iz pojedinog atoma.
Uticaj zračenja je najbolje istražena prijetnja mobilnih uređaja, koju je cijeli niz stručnih studija odbacio kao nepostojeću. Nakon 20 godina naučnih ispitivanja nema dokaza da zračenje mobilnih ili baznih stanica utiče na zdravlje ljudi. Dok god pričamo o zračenju radiotalasima i mikrotalasima.
Postoji i štetno zračenje?
Osim zračenja kojim mobilni telfoni komuniciraju s drugim uređajima, postoji i zračenje kojim oni komuniciraju s nama – emitovanje svjetlosti sa ekrana pametnog telefona. Sve veći broj studija, poput istraživanja provedenog na Univerzitetu u Toledu prošle godine, upozorava da ta svjetlost nije bezopasna.
Specifično, riječ je o plavoj svjetlosti – jednoj od tri boje, uz zelenu i crvenu, koje emituju LCD ekrani. Stručnjaci su otkrili da plava svjetlost ubija ćelije u kojima se nalaze molekule retinala, vrste vitamina A, hemijskog spoja koji je ključan za funkcionisanje fotoosjetljivih ćelija u oku.
Izloženost plavoj svjetlosti polako ubija fotoosjetljive ćelije u oku, koje se ne obnavljaju, a naučnici vjeruju da ona može izazvati ili znatno ubrzati degeneraciju žute mrlje, što je jedan od vodećih uzročnika sljepila kod odraslih osoba.
Uprkos tome, testiranje nije rađeno na ljudima i još se ne može sa sigurnošću tvrditi da svjetlost mobilnih tefona uništava vid. U svakom slučaju, Sunce je znatno jači izvor plave svjetlosti od telefona, a dnevnoj svjetlosti smo izloženi svaki dan.
Dakle, plava svjetlost nije tako opasna?
Nijesmo to rekli. Oftalmolozi zasad istrajno tvrde da gledanje u ekrane neće izazvati trajnu štetu očima, ali to ne znači da ne nosi i druge opasnosti. Čak i ako ne izaziva oštećenja na ćelijama, plava svjetlost blokira proizvodnju melatonina, hormona koji je odgovoran za održavanje ciklusa spavanja i budnosti. Kada naše oči vide plavu svjetlost, naš organizam vjeruje da je još uvijek dan i održava nas održava budnima.
Istraživanje objavljeno u časopisu PLOS One povezalo je gledanje u mobilne telefone sa gorim spavanjem. Osobe koje “vise” na telefonu u vrijeme spavanja ili neposredno prije spavanja, ukupno su spavale manje i bile manje odmorne. Iako je studija ostavila mogućnost da je obrnula uzrok i posljedicu, da ljudi koji manje spavaju više vremena provode na mobilnom, bitno je znati da postoji ozbiljan rizik da mobilnima uništavate svoj san. Manjak sna povezan je s cijelim nizom psihičkih i fizičkih zdravstvenih problema i nikako se ne smije zanemarivati.
Znači, koristiti mobitele samo danju?
Ako ih već koristite danju, možda bi bilo bitno napomenuti da nije svejedno kako ih i kada koristite i u kojem položaju. Dr. Kenneth Hansraj, šef Klinike za hirurgiju kičme u New Yorku, razvio je računarske modele opterećenja vratnih pršljenova prilikom gledanja na mobilni telefon.
Njegovi nalazi su pokazali da tipična poza korisnika mobilnog, koji gleda u ekran dok stoji, postavlja njegove vratne pršljenove u ugao od 45 stepeni u odnosu na ostatak kičme. Pri takvom držanju se prirodno opterećenje na vratnim pršljenovima podiže sa oko pet kilograma na gotovo 30 – kao da vam na vratu sjedi desetogodišnje dijete. Takvo držanje može dovesti do ozbiljnog naprezanja vrata, bolova i oštećenja nerava.
Osim vrata, često strada i sama kičma jer se ljudi drže pogrbljeno dok sjede ili stoje i gledaju u telefon. Iako nema jasnih dokaza koji bi povezivali mobilne telefoine sa prolemima kičme, u SAD-u se procjenjuje da već 45 posto mladih od 16 do 24 godine imaju bolove u leđima.
Postoje li i drugi simptomi?
Držanje mobilnih telefona moze izazvati bolove, nalet vrućine, trnce ili utrnutost podlaktice. Kuckanje i skrolovanje na mobilnom ne štedi ni šake. Sve veći postotak korisnika prijavljuje simptome bolova u prstima, osjećaja ukočenosti i utrnuća prstiju. Još nijesu rađena istraživanja, ali simptomi su znakoviti.
Čak i kada bi ortopedski problemi, manjak sna i opasnost po vid bili u potpunosti uklonjeni, mobilni telefoni donose još jednu ozbiljnu prijetnju – opasnost po naše mentalno zdravlje.
Utiču na psihu?
Prvo istraživanje urađeno prije tri godine na Univerzitetu Illinois povezalo je visok nivo korištenja mobilnih telefona sa povećanim nivoom anksioznosti i depresije kod studenata. Naknadna istraživanja dodatno su potvrdila opasnosti pametnih telefona po naš mozak.
U povezanom istraživanju, rađenom prošle godine na odraslima, naučnici sa Univerziteta u Rijadu pokazali su izrazito visok nivo povezanosti između simptoma zavisnosti od mobilnih uređaja i simptoma depresije.
Ovogodišnje istraživanje sa Univerziteta Brigham Young u SAD-u pokazalo je kako određeni procenat korisnika mobilnih telefona počinje da pokazuje simptome zavisnosti – korištenje koje negativno utiče na društveni život i obaveze i dovodi do problema pri pokušaju odvajanja od uređaja. Isto je istraživanje pokazalo da su takvi obrasci ponašanja povezani s kasnijim izbijanjem depresije, premda se i dalje ne može sa sigurnošću tvrditi šta je uzrok, a šta posljedica – moguće je i da osobe sklone depresiji lakše postaju zavisne od tehnologije.
Činjenica je da su aplikacije na pametnim uređajima osmišljene kako bi izazvale zavisničko ponašanje. Od “besplatnih” igara do društvenih mreža, Facebooka, Instagrama ili Twittera, stotine sitnih detalja namjerno pokušavaju da iskoriste centre za nagradu u mozgu.
Mobilni telefoni nas pozivaju da pogledamo šta ima novo, zabavno, šta rade naši prijatelji, šta se događa u zemlji i svijetu, obećavaju sate i sate neprekidne zabave. No, ta “zabava” nije besplatna i ako ne uložimo napor i ne ograničimo vrijeme koje provodimo na mobilnom telefonu, prije ili poslije osjetićemo zdravstvene posljedice, fizičke ili psihičke, zaključuje se u tekstu Jutarnjeg lista.