Tokom sna, dok se tijelo odmara, mozak je zauzet obradom dnevnih informacija i stvaranjem sjećanja. Ako ste neispavani, u opasnosti ste od razvoja brojnih ozbiljnih zdravstvenih problema, poput hipertenzije, pretilosti i dijabetesa, a vaša sposobnost učenja i pamćenja novih informacija može biti znatno oslabljena. Bez adekvatnog sna, mozak prosuđuje teže i lošije, a dolazi i do slabljenja finih motoričkih sposobnosti.
Moć sna
Studije pokazuju ključnu ulogu sna u procesima učenja i pamćenja. Istraživači vjeruju da san utječe na učenje i pamćenje na dva načina:
- Nedostatak sna narušava sposobnost osobe da se fokusira i efikasno uči.
- Spavanje je potrebno za konsolidaciju memorije (zadržavanje naučenog) kako bi se ubuduće mogla po potrebi angažirati (prisjećanje)
Stvaranje sjećanja
Postoje različite vrste sjećanja. Neka su zasnovana na činjenicama, poput sjećanja na imena glavnih gradova država. Neka su epizodna – zasnovana na događajima u vašem životu, poput vašeg prvog poljupca. Neke uspomene su proceduralne ili poučne, kao što je vožnja biciklom ili sviranje klavira.
Da bi nešto postalo dijelom trajne memorije, moraju se izvršiti tri funkcije, uključujući:
- Sticanje – učenje ili iskustvo nečeg novog,
- Konsolidacija – pamćenje postaje stabilno u mozgu,
- Prisjećanje – mogućnost pristupa memoriji, nekada u budućnosti.
Učenje i prisjećanje odvijaju se dok ste budni. Međutim, istraživači vjeruju da je san potreban za konsolidaciju memorije bez obzira na vrstu memorije. Bez adekvatnog sna, vaš mozak teže pamti ili se teže prisjeća novih informacija.
San ne izoštrava samo um. Studije pokazuju da san utječe i na tjelesne reflekse, finu motoriku i na prosuđivanje. Jedno je istraživanje pokazalo da su učesnici koji su lišeni sna često mislili da su bili u pravu, a zapravo su pogriješili.
Studije koje uključuju testove pamćenja pokazuju da se ljudi, nakon jedne noći sna ili čak nešto kraćeg drijemanja, bolje snalaze na testu, u uredu, na sportskom terenu ili u koncertnoj dvorani.
Šta se dešava kada spavate?
Naučnici ne znaju tačno na koji način san poboljšava pamćenje, ali se čini da proces uključuje hipokampus i neokorteks – dijelove mozga u kojem su pohranjena dugotrajna sjećanja. Smatra se da tokom sna, hipokampus reproducira dnevne događaje za potrebe neokorteksa gdje se sadržaj/informacije pregledavaju i obrađuju za buduća sjećanja, pomažući im da traju dugoročno.
Naučnici su sve bliže razumijevanju kako san djeluje na naš mozak, ali još uvijek postoji mnogo pitanja na koja tek treba odgovoriti. Sigurno je da je san esencijalna biološka potreba – neophodan nam je za preživljavanje. Stručnjaci preporučuju odraslima osobama da spavaju sedam do devet sati svake noći. Iako to nije moguće postići baš svake noći, to treba postaviti kao okvirni cilj.