U prvim danima nakon dolaska iz porodilišta, kod većine beba smjenjuju se periodi spavanja i hranjenja. Kada prođe prvi mjesec beba će više biti budna tokom dana, a noću će duže spavati.
Od prvih dana bebu treba usmjeravati da pravi jasnu razliku između dnevnog i noćnog spavanja, da bi mogla naučiti kada je vrijeme za igru, a kada za san.
Dnevno spavanje ne zahtijeva posebne uslove, ne treba potpuno zamračivati prostoriju da bi beba mogla spavati i ne treba insistirati na tišini. Kada se probudi tokom noći i kada zaplače, treba je uzeti, nahraniti, obavezno promijeniti pelenu i vratiti je da spava. Stavite joj do znanja da je noćni obrok samo potreba, a ne vrijeme za druženje.
Od šestog mjeseca bebi će i dalje biti potrebno dnevno spavanje za odmor i rast, ali će noćno spavanje poprimati sve veći značaj i postajati sve duže. Pola sata pred noćno spavanje treba biti uvijek isti, dovoljno zabavni za bebu, kao jasan završetak jednog dana. Beba treba zaspati sretna i zadovoljna.
Za roditelje, a naročito djecu, problemi nastaju tek kada dijete treba navikavati na sopstveni krevet, odnosno sobu. Naravno, neka djeca će spavati bez ikakvih problema, ali mnogo je više onih koja će na svaki način pokušati ostati u roditeljskoj sobi.
Ukoliko je dijete naviklo spavati s mamom i tatom, teško će prihvatiti odvojeno spavanje. Nijedno dijete ne želi napustiti toplinu roditeljske sobe, ali ukoliko oni odluče da je došlo vrijeme za odvajanje, dijete se ne smije osjetiti napuštenim i odbačenim.
I kada pristane ostati u svojoj sobi, treba povremeno ulaziti kod njega, tako da ima osjećaj da je neko stalno u njegovoj blizini i brine o njegovom komforu.
Roditelji obično smatraju da dijete treba preći u svoj krevet između druge i treće godine, što se ne mora podudarati i s mišljenjem djeteta. Za neku djecu je to dokaz odrastanja i ulaska u veliki svijet, što može stvoriti pozitivna osjećanja.
Ipak, obično je drugačije. Mnoge svjetske studije ukazuju na to da spavanje s roditeljima do pete godine predstavlja ulaganje u djetetov zdrav razvoj. Evo nekoliko savjeta koji mogu pomoći da dijete prihvati sopstveni krevet kao nagradu, a ne kao kaznu:
– Čitajte mu duže pred spavanje ili kupite igračku za novi krevet;
– Pređite nakratko vi u njegovu sobu;
– Napravite malu predstavu pred spavanje;
– Pokušajte kod djeteta razviti osjećaj pripadnosti baš tom krevetu i toj sobi, uređujući je zajedno s njim.
– Prije nego što pređe u svoju sobu, dijete mora znati da će se to dogoditi, treba mu s oduševljenjem pričati o sopstvenoj sobi i sopstvenom krevetu.