Poručila je kako je teško pomisliti na to da vam je neko ubio dijete, a ne živjeti s tom činjenicom svaki dan.
“Ništa se nije promijenilo. Očekivala sam da će ovo biti jedna velika opomena. Ništa se bitno nije desilo. Svjedoci smo da 11. godinu ispred ove slike ja moram položiti cvijeće. Ja čak nemam gdje položiti ružu. Hvala Europlakatu što mi je dozvolio da ovdje postavim cvijeće. To jasno govori gdje smo i šta smo. Ja smatram da bi to na neki način bila dužnost grada, moje dijete je na tom mjestu izgubilo život. Moral je nisko pao. Svi su zanemarili osnovne vrijednosti, ali to nije nikakvo opravdanje”, rekla je Ana Mrnjavac.
Navela je da djeca i mladi svakodnevno napuštaju ove prostore, grad i državu, i da bi neko trebao da se zapita zašto je to tako.
“Nema utjehe. Meni sjećanja naviru svaki dan. Ovaj dan je trenutak kad se svi ostali podsjete na ovaj događaj, da je Denis bio nedužna žrtva. Još uvijek je nevjerica u meni. Ostali smo u ovom gradu i državi iz ljubavi. Volimo Sarajevo”, kazala je Ana Mrnjavac.
Vedran Ljevarević, prijatelj Denisa Mrnjavca i predsjednik Udruženja “Denis Mrnjavac”, kazao je da je sve nakon Denisovog ukopa prošlo u bunilu i izmaglici.
“Vrijeme neminovno teče, ali pomiriti se nikada ne možemo. Denisa se sjećamo, vraćamo uspomene iz dana kada smo imali po 16 godina i sve zajedničke lijepe trenutke. Želimo oživjeti te trenutke, a što više potisnuti ono što je povod današnjeg okupljanja. Malo smo naučili. Nismo ništa naučili. Svjedoci smo da su se dešavali slični slučajevi. Sve se ponavlja, institucije s tim ne izlaze na kraj. O nasilju se ne treba govoriti samo kad se desi, već se treba stalno govoriti da se spriječi da uopće dođe do nasilja”, rekao je Ljevarević.