Iako su programski jezici nastali zbog rada na kompjuterima, to ne znači da Java, Python, SQL, Ruby, CSS or HTML ne mogu biti korišteni za stvaranje stihova i rima. Upravo time su se pojedini web developeri bavili, u pauzama od svog uobičajenog posla.
Antologije poezije kodova
Tako je 2012. nastala antologija poezija kodova s nazivom code {poems}. Sastoji se od 55 pjesama čiji su autori web developeri sa svih strana svijeta. Autori tvrde da za kodove ima mjesta i u umjetnosti, i da oni ne moraju biti korišteni samo za programiranje. Projekat nazvan ./code –poetry još jedan je primjer poezije kodova. Zanimljivo je da je svaka pjesma iz ove zbirke ujedno i validan program koji, kad se primijeni, stvara jedno djelo vizuelne umjetnosti. Čitava zbirka je formatirana tako da pored poezije, „čitaocima“ ponudi i kompilaciju djela vizuelne umjetnosti. Da je čitav pokret poezije kodova uzeo maha, govori i činjenica da se svake godine održava Konferencija poezije kodova (Source Code Poetry Conference). Također, svake godine se održava i takmičenje u kreiranju ove vrste pjesama – Source Code Poetry Challenge. Pravila su vrlo jednostavna – bitno je samo da je korišten neki od programskih jezika u stvaranju stihova.
Je li poezija kodova rezervisana samo za programere?
Postavlja se pitanje koliko je ova poezija „čitljiva“ ako je mogu razumjeti samo programeri, odnosno oni koji poznaju neki programski jezik? Pristalice poezije kodova tvrde da nisu samo web developeri ti koji se mogu povezati sa ovom poezijom, nego da svi mogu uživati u estetici kodova. Ko god voli vizuelnu umjetnost, poeziju, igre riječima i jezike uopće, može naći ljepotu u ovoj savremenoj vrsti poezije. U jednu ruku, ova „hermetičnost“ poeziju kodova čini blisku postmodernističkoj poeziji čiji su predstavnici T. S. Eliot i Ezra Paund. Za razumijevanje pjesama ovih autora potrebno je sve čitalačko iskustvo koje jedna osoba posjeduje, kao i gomila dodatne literature koja služi kao „alat“ za probijanje kroz njihove stihove. Poezija kodova je ipak na drugačiji način „hermetična“ – ne oslanja se toliko na prethodnu književnu tradiciju koliko na modernu tehnologiju i fenomene povezane s tim. Također, još jedna stvar ovu poeziju razlikuje od klasične – mogu da je razumiju ne samo ljudi nego i mašine.
Kod je poezija
Ko god se bavio programom WordPress makar kao autor koji ubacuje tekstove na svoj blog, poznat mu je dugogodišnji slogan ove platforme „Code is poetry“, odnosno „Kod je poezija“. Osoba koja je ovaj slogan osmislila vjerovatno nije mislila da će istinska poezija moći nastati od kodova. Možda je prvobitna zamisao iza ove rečenica bila ta da će od sada ljudi kojima dobro ide pisanje, ali ne baš i snalaženje na kompjuteru, moći svoje djelo predstaviti publici na jednostavan način. Poezija kodova zapravo dekonstruiše ovakvu misao jer su osobe koje pišu poeziju osobe koje se odlično snalaze sa kompjuterima. Ali i sa stihovima. Još jednom se pokazalo da savremeno doba zahtijeva multitalentovane ljudi koji uprkos tome što se specijalizuju samo za jednu oblast zadrže i druga interesovanja.
Dajte šansu njihovim stihovima i pročitajte barem jednu pjesmu na programskog jeziku – možda vam se dopadne.