Pretrpjele su psihičko maltretiranje i fizičko nasilje od policije koja ih je jednog jutra uz upotrebu sile sklonila s mosta kako bi prošle mašine investitora koji je na rijeci Kruščici planirao praviti mini hidroelektrane. Danima poslije nisu odustale, ponovo su izašle na most, s modricama i policijskim prijavama koje i danas plaćaju. Uspjele su doći do pravde koja je spora, ali ipak dostižna.
Sve odluke za gradnju hidroelektrane na Kruščici su poništene. S puno emocija u sebi, na mjestu gdje se odvijala sva njihova borba, jedna od žena Kruščice Mika Tibold je kazala kako još samo žele ukinuti koncesije koje se godinama produžavaju aneksima ugovora.
“Dugo je sve ovo trajalo. Sretni smo, lijep je osjećaj kada sve ovo završi pozitivno. Borili smo se protiv države, ministarstva, tako da još želimo da izgube i koncesije koje su produžavali aneksima ugovora za koje nije znao ni naš advokat ni sudija. Još nismo dobili te presude i njih još čekamo i uskoro ćemo ih dobiti”, govori Tibold.
Prisjetila se večeri kada je dobila poruku s presudama suda u kojoj su poništene sve važeće odluke koje je investitor koristio za pokušaje gradnje mini hidroelektrana. Emocije tu večer u šatoru, gdje su žene provodile svoje vrijeme na 24-satnoj dežuri, niko nije mogao zadržati.
“Kada je stigao e-mail da smo pobijedile, obavijestila sam ostale i odmah je pola sela bilo na ovom mjestu. Neko je plakao, vrištao, smijao se, bilo je tu svakakvih emocija. U šatoru koji smo jučer uklonili napravili smo zabavu, s razlogom, ljudi su željeli proslaviti sve ono što su trpjeli. Šator smo uklonili jer smo se bojali da će ga neko zapaliti”, dodaje Tibold.
Ističe kako je bilo teško skoro 18 mjeseci dežurati 24 sata dnevno, očekivati, boriti se, blokirati put kamionima i šta već ne. Mnogi su se demoralisali, ali bilo je ljudi koji su vjerovali u ono što one rade i to im je bio vjetar u leđa.
“Ovo još nije naš kraj. Oni se ne mogu žaliti na ovu presudu, ali mogu sve ispočetka krenuti. Međutim, tada će za dozvolu morati pitati mjesnu zajednicu, ali šta će biti od toga…”, kaže Tibold.
Trenuto se s izvorišta rijeke Krušćice vodom snabdijevaju Vitez i Zenica, a voda koja teče kroz ovo mjesto je minimum koliko je treba biti. Svako novo postavljanje cijevi i usmjeravanje vode kroz cijevi ugrozilo bi floru i faunu na ovoj turističkoj atrakciji.
Bez obzira što su osjetili slast pobjede, gorak okus u ustima zbog policijske brutalnosti prilikom nasilne deblokade mosta ne mogu zaboraviit.
“To je ožiljak za cijeli život. Ono što se dogodilo nije bilo korektno od policije. Zbog blokade puta dobili smo prijave, bili smo kod sutkinje Dubravke Piplice pa vidjet ćemo šta će biti s tim. Možda dobijemo neki ukor, ali što god bude, nije bilo uzalud. Da smo taj dan pustili te mašine, sebi ne bismo mogle oprostiti”, pojasnila je naša sagovornica.
Na kraju razgovora je kazala kako još uvijek nisu razgovarale sa svojim advokatom, ali da će tražiti utvrđivanje odgovornosti nadležnih osoba koje su izdavale određene dozvole za gradnju hidroelektrane na Kruščici.
One su spremne ponovo izaći na Most hrabrih žena Kruščice i boriti se za rijeku koja je život, ne samo njihov, već i Viteza i Zenice, te su istakle da će se, dok su žive, boriti za svoje plavo srce.