Kažu šta je bilo, bilo je. Ipak, u Barceloni će se vjerovatno još dugo pitati šta bi bilo da su 2014. godine doveli mladog centra iz Srbije po imenu Nikola Jokić.
Jokić je danas trostruki MVP NBA lige, šampion s Denver Nuggetsima i za mnoge najbolji košarkaš svijeta iako je aktuelni MVP Shai Gilgeous-Alexander.
Te 2014. godine skauti Barcelone doputovali su u Beograd kako bi gledali Jokića u dresu Mege. Prema tadašnjim informacijama, posao je bio praktično dogovoren. Međutim, nakon jedne slabe partije mladog centra, katalonski klub je odlučio “staviti stvar na čekanje”.
Jokić se prisjetio tog trenutka.
“Imao sam samo jednu lošu utakmicu i rekli su: ‘U redu, odgodit ćemo potpis ugovora’. I to se više nikada nije dogodilo. Dešava se. Iskreno, drago mi je da se nije dogodilo. Barcelona je nevjerovatan klub, jedan od najvećih u Evropi, ali mislim da sam pronašao svoj put”.
U drugom intervjuu je čak priznao da je to bila “najgora utakmica koju je ikada odigrao”.
Dok je Barça čekala, reagovali su Nuggetsi. Na NBA draftu 2014. godine izabrali su Jokića kao 41. picka. Toliko neupadljivo da je u trenutku njegovog izbora na američkoj televiziji emitovana reklama za Taco Bell, scena koja je danas dio NBA folklora.
Sve ostalo je historija. Jokić je izrastao u generacijskog igrača s današnjim prosjekom od gotovo 29 poena, 12,5 skokova i 10,5 asistencija po utakmici te titulom NBA prvaka.
Lako je danas suditi. Malo ko je 2014. mogao predvidjeti da će pomalo tromi, ne previše atletski centar postati dominantna figura svjetske košarke. Postavlja se, ipak, pitanje, da li bi Barcelona s Jokićem u sastavu osvojila više titula u Euroligi?
Možda bi njegov razvoj bio sporiji. Možda bi brzo otišao u NBA. A možda bi upravo u Kataloniji izgradio evropsku dinastiju.
Jedno je sigurno, propuštena prilika iz 2014. danas izgleda kao jedna od najvećih “šta bi bilo kad bi bilo” priča moderne košarke.