Nakon što je uporno sve radila pogrešno i otjerala sve od sebe, na samom kraju književnog i filmskog klasika “Prohujalo s vihorom” ljepotica s američkog Juga Scarlett O’Hara, pomislivši na svoje probleme, okrene se zalasku sunca i lakonski izgovori: “O tome ću razmišljati sutra”.
Upravo u toj sceni nekako možemo zamisliti Nebojšu Čovića, Igora Dodika i ostale čelnike ABA lige. Regionalni košarkaški projekat, uporno radeći sve pogrešno, doveli su na rub propasti i tek tako, gledajući gašenje jedne ideje, konstatovali: “O tome ćemo razmišljati sutra”.
No, neko bi ih trebao politi lavorom hladne vode i otkriti im da je to famozno sutra došlo. Tačnije, u ovom trenutku je – prekosutra. Jer dan u kojem su i dalje nešto mogli popraviti već je prošao. Prohujao s vihorom.
Euroliga je jučer, naime, saopštila da je ABA izgubila još ono jedno zagarantovano mjesto u najjačem evropskom klupskom takmičenju. Nebojša Čović, prvi čovjek Crvene zvezde i apsolutni gospodar ABA projekta zatim je odmah potrčao da gasi požar benzinom i poručio kako je zapravo regionalnoj ligi “zagarantovana” – wild card.
Što je, naravno, potpuno pogrešno tumačenje rečenice u kojoj Euroliga pojašnjava kako će “ABA liga imati prioritet kod dodjeljivanja jednog od tri wild carda”. Kada ste prioritet na nekoj listi čekanja to zapravo ne znači da ste odmah prvi na redu. Jer ne znate koliko će još sličnih “prioriteta” u međuvremenu isplivati. A poznavajući Jordija Bertomeua i ostalo grabežljivo društvance iz EL, zapravo će iz tog šešira biti, sasvim slučajno, izvučeni oni klubovi i savezi koji plate najviše.
Stoga ostaje spoznaja da bi ovo vrlo lako mogla biti posljednja sezona u kojoj ćemo gledati ABA predstavnika (Crvena zvezda) u elitnom košarkaškom nadmetanju Starog kontinenta. Priče o prioritetu prepustimo sedmogodišnjacima i mlađima, koji su još skloni povjerovati u Djeda Mraza i slične bajke.
No, ovo je svakako pravi trenutak da se napravi rekapitulacija i da se protagonisti zapitaju kako su uopšte došli u ovu situaciju.
Prije 18 godina ideja je bila da se napravi regionalno takmičenje od najboljih klubova iz država nastalih raspadom bivše Jugoslavije i praktično tako oživi svojevremeno najjača evropska liga. Iako je u početku bilo mnogih kritičara, tadašnja Jadranska liga (kasnije Goodyear liga, pa NLB liga) uhvatila je odličan zalet.
U jednom trenutku ABA je davala čak tri predstavnika u Euroligu, a svojevremeno je i slavni Maccabi iz Tel Aviva bio učesnik regionalnog projekta.
Sve je nekako šljakalo sasvim korektno do trenutka kada su privatni interesi klupskih mecena počeli da se upliću u takmičarski dio. Prvi nagovještaji implementacije kabadahijskog sistema vrijednosti u ABA ligi desili su se 2013. godine, kada je Igokea bila prvak regularnog dijela.
Prema dotadašnjim pravilima, to je bilo dovoljno da klub iz Laktaša osigura plasman u Euroligu. Drugu ulaznicu za najjače klupsko takmičenje osiguravao bi pobjednik play-offa.
No, tu dolazi do kopernikanskog obrata. Pravila se ekspresno mijenjaju, i to ne usred sezone, već pred sami početak doigravanja. Odjednom je zaključeno da prvak regularnog dijela ne bi ipak trebao dobiti kartu za Euroligu, već da finalisti play-offa osiguraju to pravo.
Tu promjenu gorljivo su zagovarali predstavnici Partizana i Crvene zvezde (s Nebojšom Čovićem na čelu). I na kraju im je prošlo. U Igokei, servilnom partneru svega što dolazi iz Srbije, nisu pružali naročit otpor i tako su praktično propustili historijsku priliku za bh. košarku da budu učesnici Eurolige. Na kraju su u evropsku elitu otišli finalisti play-offa. Partizan i Crvena zvezda.
Igokea je kasnije nagrađena za poslušnost time što je Igoru Dodiku, generalnom menadžeru Igokee i sinu političara Milorada, prepuštena funkcija predsjednika ABA lige. Na kraju će ostati upamćen kao predsjednik u periodu kada je ABA ostala i bez onog jednog preostalog zagarantovanog mjesta u Euroligi.
er naravno da su čelnici ABA-e, nakon što im je prvi put prošao siledžijski nastup i promjena pravila “ad hoc”, u narednim godinama nastavili praviti košarkaškog Frankenštajna koji je doveo upravo do takvog raspleta.
Pred početak prošle sezone iz radionice Nebojše Čovića i ostalih grobara regionalne košarke izašla je nova ideja. Jednostavno su zatvorili ABA ligu. Samo zadnji ispada, svima ostalima je zagarantovano mjesto u regionalnom takmičenju.
Time su potpuno obezvrijedili nacionalna prvenstva, jer su dotad učesnici ABA lige bile ekipe koje su ostvarile najbolje plasmane u ligama Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Slovenije, BiH i Makedonije. Sada više nije bilo ni toga te je na koncu ispalo da se timovi u svojim domaćim takmičenjima bore samo za trofej prvaka, ali ne i ulazak u neko više međunarodno takmičenje.
Jedna “genijalna” ideja rađa drugu, tako da je zatim Igor Dodik povukao revolucionaran potez te sa podjednako sposobnim saradnicima donio odluku da Igokea više ne igra Prvenstvo BiH. Nezapamćen slučaj u evropskoj košarci.
Igokea se navodno namjeravala posvetiti samo ABA ligi, a svakako ovog puta nije morala plasman za narednu sezonu osigurati kroz bh. ligu. Na kraju se borila za opstanak u regionalnom takmičenju i pored skupo plaćenih pojačanja (još jedan “uspjeh” laktaškog generalnog menadžera) te zatim još u martu bila primorana raspustiti igrački kadar usljed nedostatka takmičarskih utakmica.
Mnogo je bilo nezadovoljnika među klubovima, ali i predstavnicima košarkaških saveza Hrvatske i Slovenije, zbog odluke o novom sistemu i zatvaranju lige, dijelom i zbog toga što je Igokein primjer pokazao kako bi se klubovi mogli u budućnosti ponašati prema matičnim savezima. Ali, zov Eurolige i mahanje tom jedinom preostalom ulaznicom ponovo je umirilo duhove.
Nije dugo trebalo čekati da se u ABA ligi desi novi skandal koji je, kako se ispostavilo, dodatno srozao ugled takmičenja u međunarodnim okvirima i na kraju rezultirao hirurškim odstranjivanjem iz Eurolige.
Kap koja je prelila čašu bila je ovosezonska finalna serija između Crvene zvezde i branioca titule Budućnosti. Svima je bilo jasno da će ovog puta Nebojša Čović ići na sve ili ništa, odnosno da se treba desiti čudo pa da Podgoričani opet ispred nosa otmu beogradskom klubu trofej.
U petoj utakmici finala i ambijentu linča, kada su Nemanja Gordić i ostali igrači crnogorskog tima pod svodom Pionira bili gađani čak i komadima namještaja, sudijama nije bilo na kraj pameti da isprazne dio tribine sa najagresivnijim navijačima, a kamoli da prekinu utakmicu. Stravične slike iz Beograda obišle su Evropu. Na kraju došle i do sjedišta EL u Barceloni.
Ako mislite da sve gore navedeno nema veze sa takvom odlukom Eurolige, onda ste vjerovatno skloni i povjerovati tezi o korporativnoj zavjeri skovanoj između košarkaških moćnika i bogatih sponzora. No, istina je da čelnike Eurolige zapravo zanima tržište od 20 miliona ljudi u državama bivše Jugoslavije, kao što ih zanima i publika koja je oduvijek vezana za sport ispod obruča. Oni ta vrata nikada ne bi zatvarali da ABA liga funkcioniše kako treba.
Šta će se sada dešavati sa regionalnom ligom? Hrvatski i slovenski klubovi odavno su zainteresovani za napuštanje ABA-e, takmičarski su postali potpuno irelevantni, dvorane su im i dalje prazne, a sa uskraćivanjem pozivnice za Euroligu ostaju i bez posljednjeg motivacionog elementa da se zadrže u ovom društvu.
Ubrzo nakon njih, otići će i crnogorski klubovi, ono malo preostalih sponzora također.
Na kraju će aparate ugasiti Čović, Dodik i ostali koji su im pomagali u davljenju ABA lige. Ili će pokušati spasiti šta se spasiti da, pozvati neke klubove iz Mađarske, Bugarske i Rumunije da zamijene ove što su otišli? Možda ponovo pokušati Bertomeua ubijediti da im vrati zagarantovano mjesto? Osnovati neko drugo takmičenje? Neka o tome razmišljaju sutra