Prošlo je 20 godina otkako košarci nedostaje jedna od najsjajnijih zvijezda koje su ikada zasjale na nebu ovih prostora – Mirza Delibašić, a zvanična stranica ABA lige posvetila je tekst velikom košarkašu.
S obzirom da je bivša Jugoslavija bila jedna od najvećih svjetskih košarkaških sila u košarci, regija je uvijek bila puna superzvijezda sporta između dva obruča. Međutim, samo su rijetki od njih koji su počašćeni kao prvi, koji su osvojili evropsko klupsko takmičenje.
Legendarni sastav Bosne, na čelu s Mirzom i legendarnim trenerom Bogdanom Tanjevićem to je učinio 1979. godine u Grenobleu i to je kruna karijere Mirze Delibašića u klubu iz Sarajeva za koji je odigrao preko 700 utakmica i postigao preko 14.000 poena.
Ono što je trenutno teško i zamisliti jeste činjenica da je Bosna, u kojo je proveo veliki dio svoje karijere, bila samo jedan od tri kluba za koja je Mirza ikada igrao. Rođeni Tuzlak, karijeru je započeo u Slobodi, ali je veoma brzo preselio u Sarajevo, koje je vremenom postalo njegov košarkaški dom. Nije razmišljao o odlasku iz Bosne, sve do posljednjih godina karijere, kada je preselio u inostranstvo i karijeru završio u Real Madridu.
Zbog svoje prvirženosti sarajevskom klubu, ali i igri, i danas je poznat kao posljednji romantičar košarke. Kakvo je značenje za njega imao koncept profesionalizma, može se jednostavno ilustrovati situacija kada je trebao potpisati svoj posljednji ugovor u karijeri s Real Madridom. Dok mu je nuđen trogodišnji ugovor, samo je odmahnuo rukom i šokirao predjsednika kluba rekavši da mu ne treba papir, jer mu riječ predsjednika dovoljno znači. To je bio “Kinđe”, kako mnogi kažu – bolja osoba nego košarkaš.
I naravno, i kao košarkaš ostao je velikan, koji je osvojio sve što se moglo osvojiti: Državno prvenstvo Jugoslavije, Evropski kup prvaka, Eurobasket, Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre.
Njegova remek djela s parketa zauvijek će se pamtiti, a možda posebno dva odlučujuća slobodna bacanja protiv Brazila na Olimpijadi 1980. godine koja su Jugoslaviju odvela u finale.
Nije ni čudo što je dobio ogromna priznanja za svoj doprinos igri – uvršten je u FIBA-inu Kuću slavnih 2007. godine, 2000. godine je proglašen najboljim bosanskohercegovaškim sportistom stoljeća. Također je uvršten i među najboljih igrača FIBA-e, a Euroliga ga je stavila među 50 najboljih takmičara ikada.
Košarkaška dvorana u Sarajevu danas nosi njegovo ime i svake godine se igra memorijalni turnir u njegovu čast – njegov doprinos našoj košarci nemoguće je zaboraviti i ostat će besmrtan u srcima svakog zaljubljenika u košarku, prenosi N1.