Svakog jutra, rano, više od 6000 km udaljen od svoje porodice u Gilbertu, košarkaš seniorske ekipe Mesquite High, Edin Smječanin, hodao je ulicama Sarajeva, Bosne i Hercegovine, do osnovne škole”Franjo Kulz”, sa jednom od rijetkih košarkaških dvorana u blizini. Potrošio je približno četiri mjeseca u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, trenirajući i po pet sati dnevno na terenu. Pohađao je online nastavu kako ne bi ništa propustio. Vratio se krajem oktobra da bi započeo pripreme za sezonu sa košarkaškim timom Wildcats. Vrlo brzo je postalo očito kako je Smječaninu vrijeme provedeno u Bosni i Hercegovini, u mnogome pomoglo. Putovanje i treniranje su dogovoreni od strane njegovog oca koji je odrastao tu i održava veze.
Smječanin je visok 2m i bio je univerzalni igrač i ne tako primjetan starter u Mesquote timu 2017.-18. koji su dostigli 5A doigravanje. Ubilježio je 4 poena i 4 skoka u prosjeku. Sada u svojoj seniorskoj sezoni, sa Mesquite timom koji traži tituli državnog prvaka, Smječanin u prosjeku bilježi približno 15 poena i 10 skokova.
– Kada sam krenuo za Bosnu, nisam znao ni šutirati ni driblati, rekao je Smječanin.
– Znao sam samo položiti, skočiti i pomalo dodavati. Sad osjećam mnogo veće samopouzdanje kad šutiram, osjećam se desetostruko boljim igračem, jer način igranja tamo doista promijeni ljude, dodao je.
Smječanin je redovno trenirao sa Ibrahimom Krehićem, bivšim trenerom bosanskohercegovačke reprezentacije. Krehić je bio mentor i drugim zvijezdama sa područja bivše Jugoslavije, kao što su trenutni NBA igrači Jusuf Nurkić, Bojan Bogdanović i Mirza Teletović koji je igrao za Milwaukee Bucks-e prošle sezone.
Smječanin je naučio ono što naziva “košarkom bez pozicija”, u kojoj centar često igra na distanci kao i šuteri, te dodaje, šutira i predaje loptu redovno. Rekao je da ga je Krehić naučio “Euro-big” način igranja, čime ga je učinio drugačijim od tipičnih “skok-i-zakucavanje” velikih igrača koji se mu često protivnici u utakmicama američkih srednjih škola. Trener Mesquite-a, Carlos Artis, rekao je kako Smječaninovo vrijeme u Evropi nije mu pomoglo samo da poboljša svoje vještine, već i svoje samopouzdanje.
– Jednom kad počnete vjerovati u sebe kao Edin, možete imati tih velikih noći gdje postignete double-double ili odigrate strašno dobru utakmicu, rekao je Artis.
– Na meni je da im pokažem koliko ja vjerujem u njih, i onda momci poput njega mogu početi vjerovati u sebe također, dodao je
.
Rekao je da su ga ta četiri mjeseca u Evropi naučila i koliko je sretan što je u SAD-u. Mnogi igrači koji treniraju u dvorani “Franjo Kluz” obično provedu isto onliko vremena održavajući teren koliko provedu trenirajući na njemu. Mrežice bi se kidale gotovo svakoga dana pa bi momci morali uzimati ljestve i vezati nove mrežice. Obručevi bi ponekad bili malo iskrivljeni, pa bi najviši igrač morao skakati da ih ispravi rukama. Neke od lopti su bile deformisane ili šuplje pa bi ih Smječanin i njegove kolege svakoga dana puhali ili kupovali nove.
– Stvarno ne cijeniš kad imaš dobar obruč ovdje. Imaš mnoge povlastice koje većina one djece nema, tako da nema izgovara zbog kojeg ne bih davao sve od sebe, rekao je Smječanin.
– Pokazao sam nekim momcima iz mog tima u Bosni slike moje srednjoškolske dvorane u SAD-u i oni nisu mogli vjerovati jer je bila mnogo veća i od nekih profesionalnih dvorana koje oni imaju tamo, ispričao je Smječanin.
Edinovi roditelji su morali otići u SAD i napustit Bosnu. Edin je rođen u Chicagu i ima američko državljanstvo, te je prvi u svojoj porodici koji je rođen u ovoj zemlji. Smječanin je svoju ljubav prema igri naslijedio od svog oca, Senada Smječanina, koji je ohrabrio Edina da na jesen ode u Bosnu. Gledali su sate evropske košarke i NBA-a zajedno. Redovno su igrali jedan-na-jedan i Senad je godinama bio Edinov najteži protivnik.
– Konačno me počeo pobjeđivati prije dvije godine, rekao je Senad.
– Prvi put kada smo igrali pustio sam ga da pobijedi, ali nikad više nakon toga, dodao je Senad.
– Šutirao bi mi u lice, dodao je Edin smješkajući se.
– Sad, danas, također igramo ali ga počnu boljeti leđa pa moram biti blag prema njemu, dodao je Edin.
Ovih dana, Senad i ostatak porodice Smječanin su na tribinama kada Mesquite igra. Senad je prisutan na svakoj utakmici i svakoj “gužvi”, uvijek je telefon u ruci da bi zabilježio svaki sekund, svaki Edinov dribling na terenu za kasniju analizu i da bi to poslao trenerima sa koledža. Nakon što su se sa raznih koledža interesovali za Edina dok je bio još u srednjoj školi, stavio se na radar mnogih skauta.
– Bilo je trenera koji su mu dolazili čestitati u svlačionicu a jedan nas je čak pozvao i na utakmicu. Sad mislimo kako će Edin dobiti ponudu negdje. rekao je Senad.
Tokom decembra, Edin još nije dobio nikakvo formalno pismo ponude ali ga čak i pomisao na igranje na većem nivou usrećuje. Smječanin će morati preuzeti i veću ulogu od očekivane ukoliko Mesquite osvoji titulu prvaka države 4A. Seniorski suigrač, Kingdom Artis, vodeći poente Wildcats-a, je pretrpio ozljedu noge u novembru i vjerovatno se neće vratiti do pred kraj sezone. Wildcatsi su u početkom sezone izgubili neke utakmice za koje su vjerovali da mogu pobijediti ali iskustvo iz takvih utakmica će kasnije biti jako vrijedno.
– Svi smo znali da će sad kada Kingdoma nema biti jako teško, rekao je Carlos Artis.
– Edin i svi ostali momci su napredovali i išli korak dalje. Nećemo imati Kingdoma sve do doigravanja, ako se nađemo tamo. Ali ako svi oni nastave igrati ovako i kad se on vrati, biti ćemo duplo bolji, kazao je.
Nije sigurno gdje će se Smječaninovo košarkaško putovanje završiti. Ono što je očito je njegov napredak i rast kao igrača i kao osobe.
– Postanem jako emocionalan kada mislim o svom tom napornom radu, uloženom vremenu, i sve to mi se vraća upravo sad, rekao je
– Ja stvarno želim igrati na višem nivou i vidjeti gdje će me košarka odvesti, zaključio je.