Eman Šertović, mlada bh. nada iz predivnog malog gradića Bosanske Krupe i sa još ljepše rijeke Une. Rođen je u Bihaću 08. 08. 1999. godine. Košarku voli kako zna za sebe pa tako već od četvrte godine ima u rukama loptu. Ljubav se rodila preko njegovog oca koji se godinama bavio košarkom, a uz to mu je i godinama bio trener. Uzor mu je baš on. Kako u košarci tako i kroz život.
Visok je 197 cm i igra na poziciji beka šutera. Kroz karijeru od malđih dana okušao se i na poziciji plejmejkera, ali ipak najbolja pozicija kroz karijeru mu je bila bek šuter, zbog njegovih sposobnosti.
Trenutno nastupa za košarkaški klub Sloboda iz Tuzle. Za sve one koji znaju bar malo o košarci, svjesni su šta tačno znači za igrača imati dres ovakvog kluba. O igračima koji su za isti igrali, da i ne govorimo.
Prvi koraci i održavanje ljubavi prema košarci
Prvi klub za koji je igrao bio je KK Bratstvo iz Bosanske Krupe i tu je igrao do četrnaeste godine, gdje se još tada vidio potencijal. Osvajao je razne medalje, kako individualno tako i sa cijelim timom. Nedugo poslije toga boravio je u Sarajevu i nastupao je za košarkaški klub “Koš”. Tu provodi tri godine, a zatim dobija poziv za Ameriku. Tamo završava tri godine srednje škole i potpisuje za jedan od najprestižnijih univerziteta, Tennessse Martin. Poslije dvije godine usavršavanja kreće profesionalni put.
Navodi kako mu daljina nikada nije prestavljala probleme jer je težio uspjehu, ali da mu nije bilo svejedno napustiti porodicu i prijatelje.
Mirza Teletović je bosanski igrač kojeg najviše cijeni, dok mu je najveća želja da igra za Real Madrid, tačnije špansku ligu.
Reprezentacija kao jedan od ciljeva
Naravno da bih volio da igram za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Također želim dodati da sam sa 16 godina imao priliku da zaigram, ali tu sam osjetio nepravdu. Ljudi koji su tada bili na vrhu, nisu ostavili dobru sliku o sebi i nisam mogao da pristanem na to. Iako se nadam da ću zaigrati u reprezentaciji uskoro, naglašavam da sada ne bih imao nikakvih problema jer tu je novi stručni štab, kao i novi treneri.
Otac kao najveći uzor
Moj prvi trener je bio moj otac koji je i moj najveći uzor. Kako kroz karijeru tako i kroz cijeli život. Glavna motivacija mi je da ga učinim sretnim, jer to je najmanje što mogu da uradim kao zahvalu za sve što je on uradio za mene. Najviše se radujem danu kada ćemo se on i ja pogledati, slatko nasmijati i znati da smo odradili sve ono kako smo i zamislili.
Jer ja da sam trener, a posebno da sam otac i trener sinu, bio bih tu za njega i bodrio ga toliko da nikad ne pomisli odustati od svojih snova i rada na sebi. Jer moja najveća podrška i jesu moji roditelji.
Poen koji pamti
Posebno pamtim svoj 52. poen u Los Angelesu, kada sam oborio rekord škole i postigao najviše poena u historiji te škole.
Najdraža pobjeda
Najdraža pobjeda se desila u Americi kada smo osvojili najjaču srednjoškolsku ligu na svijetu i postali prvaci Amerike.
Stil igre, motivacija na terenu, reakcije na utakmicu sa klupe
Iskren da vam budem, za sada ništa ne bih mijenjao niti popravljao u svom načinu igre jer po njemu sam prepoznatljiv. Jedino što garantujem je da ću biti još bolji. Poraz prihvatam kao lekciju, ali i dodatnu motivaciju kako da popravim greške koje su se desile u tom trenutku i da svakim drugim izlaskom na teren budem jači, bolji i sa više motivacije da igram. Što se tiče posmatranja utakmice sa klupe iskreno i nije neki osjećaj. To će vam reći svi oni koji vole košarku i žive za nju. Posebno ako znate da možete pomoći timu bez obzira što nije vaša prilika.
POGLEDAJTE I OVO: EMAN ŠERTOVIĆ Highlights (2019 – 2020)
Poruka za sve mlade igrače
Najvažnija stvar koju sam naučio u svojoj karijeri je ako nesto želiš postići moraš sve sam i ne gledati nazad, nikad ne odustajati i gubiti samopouzdanje. To bih i njima preporučio. Također, košarku moraju da žive jer ja sam cijeli svoj život prepustio košarci.
RAZGOVARALA: Azra Mustedanagić