Mijajlović: „Adnane, dug put. 22 godine u profi-ringu. Iako si i dalje aktivan, da li si već došao u onaj stadij da se uhvate sjećanja sa tog dugog bokserskog putovanja?“
Sturm: „Naravno; tada sam bio skoro dijete. Prva borba mi je bila na Undercut Fight Kartu. Bio sam jako nervozan. Pet puta sam bio svjetski prvak, 53 borbe, skoro 190 borbi kao amater – sve mi je to brzo prošlo. Kao trenutak.“
Mijajlović: „Taj trenutak još traje. Pretpostavljam da ti je najteže pala pauza nakon dva back to back meča protiv Čudinova. S obzirom na tvoju posvećenost, pretpostavljam da te to jako nerviralo.“
Sturm: „Iskren da budem, nije to vrijeme toliko loše bilo. Kada sam osvojio peti put svjetskog prvaka, non-stop sam trenirao. Nekada sam znao skinuti i dvadeset kila za težinu.To mi je uvijek bilo naporno u ringu i van ringa, kao i za moju porodicu. Svaka borba je značila da se mora iznova za nju pripremati, mršati, spremati se i organizovati za novog protivnika. Htio sam se vratiti u ring što prije, ali s druge strane – bilo je fino imati vrijeme za sebe, da se odmorim – kako bih dobio novu energiju. Sve ima svoje, neke su se stvari morale desiti s razlogom. Mislim da sam nastavio boksati 2017., 2018., 2019. godine… u 2020. bih završio svoju karijeru.
Trener Salih Yildirim mi je kao brat; on gori za mene. Živi u Innsbrucku, sat i po vremena vožnje od mog mjesta, ali svaki dan dolazi ovamo. Ostavio je dvadeset boksera i profesionalaca kako bi trenirao mene. On je od prvog dana bio moj brat, bio je tu za mene. Pazio me i u Americi. Imao sam i američke ponude, ali to nije bilo do mene. Tu su bili promotori, menadžeri koji su sebe gledali, da bi se okoristili. Za jednu borbu su zaradili pet puta više od mene! Gledali su svoj interes, a ne mene! U Njemačkoj mi je dobro bilo, dobro sam boksao. Tamo su uvijek bile rasprodane karte za moje borbe i borbe Klička. Zadovoljan sam ipak. Ostvario sam i više nego što sam sanjao; uspio sam i na tome sam zahvalan.
Ja sam Adnan Ćatić i uvijek ću biti Adnan Ćatić, bez obzira na ime Felix Sturm. Uspio bih i ovdje kao Adnan Ćatić. Svojevremeno sam bio najuspješniji amaterski bokser. Mama mi je rekla: ‘Sine, ti ćeš uvijek biti Adnan, Bosanac, pomiri se s tim’ i ja sam se pomirio. Sve što je negativno je Felix; sve što je pozitivno je Adnan iz BiH. Ljubomora je najveći problem u Njemačkoj. To ne kažem samo ja nego i drugi veliki sportisti.
Sve je prolazno. Šta god da se o meni pričalo u ringu i izvan ringa, ja sam u ringu uvijek bio fer. Nikad nisam bio prljav! To je meni bilo uvijek vrlo važno; sport je sport! Trebaš imati respekta prema protivniku i u fudbalu i u košarci, boksu! Svi se pripremamo kao ekipa. I protivnici se također pripremaju. To se mora poštovati; svako se trudi maksimalno. U ovom sportu imaš samo jednu šansu. Moja je šansa bila za prvaka svijeta 2003. Ali i dalje sam napredovao i trenirao. Nikada nisam razmišljao tu sam gdje sam i sada trebam polako. Boks je komplikovan i boks je politika! Ja volim košarku i ona isto nije jednostavna. Imamo vrlo finu ekipu reprezentacije momaka što igraju u Evropi i NBA. Košarka je ozbiljan sport i moraš imati maksimalnog respekta prema protivnicima. Nemaš puno vremena za privatni život. Sa boksom je drugačije. Tu smo dva mjeseca i onda svako ide svojim putem, svojim porodicama. Najbitnije za naš uspjeh što smo ekipa, što volimo jedni druge, bodrimo jedni druge. Atmosfera je vrlo pozitivna; koliko god se prolije znoja i krvi – znamo se nasmijati. Nikada nisam izgubio svoj karakter, bez obzira šta sam sve postigao u životu. Svi su momci i trener ovdje takvi – nismo izgubili ljubav prema sportu. Pozitivna atmosfera i ekipa je ključ za uspjeh u svakoj borbi, ali i dugoročno u životu.
Znam kako je boksati sa svojim idolom. Kada sam prvi put boksao protiv svog idola, onda mi on više nije bio idol! Iznenadilo me da je prljav u borbi; vidio je da mi ne može ništa! Gianni Dedić, koji je sa mnom ovdje, ima mene da ga motivišem. Svi su momci dobri! Ništa im nije teško, imaju motivaciju, a to je jako bitno. Veliki bokseri, Floyd, Tyson nisu imali motivaciju i veliko srce. Kada krvariš na podu ringa i izgubiš borbu nije teško samo tebi već i familiji. S tim se mora znati živjeti.“
Mijajlović: „Imam osjećaj da u meču protiv Šilija nisi bio pravi ti; on je to iskoristio i dobio taj meč. Taj poraz mi je najbolniji!“
Sturm: „Bio sam šokiran da sudija u ringu, koji je zadužen da mene čuva, da prati borbu, da on dozvoljava da mene neko tako udara po leđima. Ne daj Bože, moglo se svašta desiti. U Americi je zbog takve borbe i sudije momak ostao nepokretan. Ja sam bio šokiran da neko može dozvoliti da se takva borba bori! Bolje bi bilo da smo skinuli rukavice i šaketali se – bilo bi više fer!
Ti si sam jak, ali ako imaš ekipu, trenera ti možeš sve postići. Tada to nije bilo tako; svako je sebe gledao. Ne gledam nikada samo sebe, a menadžeri su samo sebe gledali.
U meču u februaru nakon Šilija, ja sam bio kriv za sve! Pripreme su bile ekstra, ali sam ja odlučio da ću boksati iako se nisam osjećao dobro. Nisam htio otkazati borbu i znao sam da se mogu boriti i deset rundi. Meni je falilo snage da ga dobijem. Halka je odmah tražio revanš i ja sam rekao OK. Treba imati i takve borbe.
Novi momci iz ekipe – Gianni Dedić, Kerim – imaju potencijal da budu zvijezde i u Njemačkoj i izvan Njemačke. Da li će dobiti vremena da se dokažu, da zarade nešto…? To je ono što me brine, što se ne zna kako će televizija ići dalje sa boksom. Sve ide preko streaminga! MMA je otišao daleko i ovdje u Njemačkoj. Oni ne zarađuju više, ali imaju više pažnje i više sponzora. Nama to fali! Za sve to kod nas su krivi biviši menadžeri i promotori.
Nema boljih i jačih navijača od Bosanaca i Hercegovaca! Ne znam šta ću poslije meča sa Altajom. Hvala Bogu, živ sam, zdrav, imam dugu karijeru kakvu rijetko ko ima. Krenuo sam kao klinac, uskoro punim 45 godina. Imam dugu karijeru u boksu i zahvalan sam za to. Ako vidim da će mi ova borba biti dosta, možda kažem da ću odustati, iako je odlično vrijeme bilo! San mi je borba u Mostaru, ne zbog novca već zbog naše raje. To je od mene! Nakon ove borbe ću odlučiti šta dalje; treninzi su jako naporni. Bio sam krupan za svoju kilažu – moram smršati. Volja je još uvijek, ali ako osjetim da sam dao 99% od sebe i fali taj jedan posto – to je za mene signal da je bolje odustati! Sve je bilo fantastično u karijeri! Ishrana je također naporna; nekada mi dođe da pojedem picu, burek…
Djecu svoju ne vidim u sedmici skoro nikako! Tek ih vidim u subotu ili nedjelju, čujemo se preko Facetimea. To je pritisak i za njih. Motivacija su mi Nahla i Mahir. Pritisak nije lagan – ni meni ni djeci! Ja treniram za pobjedu! Za to se trenira i za to se borim! Fokus je na meni; Salih je odličan trener i on je tu. Za taktiku je jedan od najboljih na svijetu. Kada koristim svoju lijevu ruku, mene je teško pobijediti.
Iako se boriš za prvaka svijeta, kada izađeš iz ringa, moraš biti zadovoljan sobom… imao pojaseve ili nemao! Imao titule ili nemao, danas mi to nije važno! Ja sam ponosan na svoju karijeru, jer znam šta sam uspio u svojoj karijeri. Više moja porodica zaslužuje ove titule nego ja! Oni su ovo više zaradili nego ja! Oni su prvaci!“