Rođena Tuzlanka koja 10 godina živi u Mostaru, gdje je radila kao trener u klubu, primjer je kako se uz trud, zalaganje i talenat može izgraditi uspješna karijera i van granica naše zemlje.
Stuhli jedina je žena među trenerima tenisa u Bosni i Hercegovini koja je položila najviši nivo. S nepunih pet godina roditelji su je upisali u tenisku školu kod njenog prvog teniskog trenera Ramiza Delića Bare, kojem je zahvalna za prve teniske korake i ljubav prema tenisu.
U BiH imamo dosta mladih potencijalnih , talentovanih igrača kojim sigurno trebamo pružiti priliku i podršku u daljem radu i profesionalnom razvoju.
Spomenula bih Marka Maksimovića koji je nedavno osvojio Tennis Europe Masters u Monte Carlu, što je veliki uspjeh i ovim putem mu čestitam. Takve sportske talente je neophodno i prepoznati. Uz preponavanje najvažnije je pružiti svu moguću institucionalnu i vaninstitucionalnu podršku.
Taj Markov uspjeh, postignut u individualnom sportu, kakav je tenis, je rezultat odgromnog odricanja, kvalitetnog i dugotrajnog rada.
Sport u vrijeme pandemije
Koronavirus je definitivno poremetio sve planove ali isto tako donio i nova , drugačija iskustva i nove izazove … Iskrena da budem, jako je teško planirati u ovoj situaciji u kojoj se ne zna što se može očekivati.. Morala sam se tokom protekle godine konstantno prilagođavati različitim mjerama i pravilima u različitim dijelovima svijeta. Ono što posebno želim da istaknem jeste, moj skori povratak u BiH zbog održavanja kursa za trenere Level 1 koji organizuje Teniski savez BiH sa podrškom ITF-a.
Podrška kao uspjeh
Olimpijski komitet, TSBih su me podržali u razvoju, napredovanju…. ITF me je nominovao za sve što sam radila gdje su Olimpijski komitet i TSBiH podržali njihove odluke. Biti dio ITF porodice trenera je velika obaveza i odgovornost. Prije svega, morate se dokazati u međunarodnim okvirima, kako bi vaš kvalitet bio prepoznat I pravilno usmjeren.
Ja sam imala tu čast i veliko zadovoljstvo da je ITF prepoznao moj trenerski potencijal, ali i da su s druge strane Teniski savez i Olimpijski komitet moje države podržali sve planove koje je ITF imao sa mnom.
Uvijek može bolje
Iskrena da vam budem ovo je jako teško pitanje. Bosna i Hercegovina ima mnogo kvalitetnih sportista i sportskih radnika, pa ne mislim da su svi prepoznati i podržani na način kako to zaslužuju. Ja sam svoju međunarodnu karijeru gradila postepeno i uz mnogo odricanja, truda i rada.
Lijepo je znati da u matičnom savezu i svojoj državi imate podršku, ali s druge strane, uvijek može bolje.
Opet ću da istaknem prošlogodišnji veliki uspjeh Dobojlije Marka Maksimovića. Nakon njegove pobjede u Monte Karlu, podrška nadležnih na svim nivoima nije izostala. Biće dobro, ako i u nastavku Marko I slični teniski, ali i talenti u svim drugim sportovima, budu imali kvlaitetnu podršku na svim nivoima.
Radoholičar po prirodi
U toku karijere “najgore” se osjećam kada imam višak slobodnog vremena i kada ne radim. Sa svim ostalim izazovima ma koliko da su teški dobro sam se snalazila. Neko ko je radoholičar po prirodi sve shvata kao profesionalni izazov i na taj način problemima također pristupam kao životnim lekcijama.
Priznajem, ponekad mi je teško što sam non-stop na putu, dodatno pritisak daje i to što ne znam koliko ostajem u nekoj državi i i gdje ću dalje. Najiskrenija kada sam onda priznajem, evo kao sada vama da mi skoro uvijek nedostaje Bosna i Hercegovina.
Jer.. Svuda je lijepo ali kući je najljepše.
(Ne)očekujem da me zbog uspjeha više cijene
Uspjesi prije svega trebaju vas same da učine ponosnim i da kao takvi budu vam motivavacija za još veće uspjehe i rad na sebi. Zbog toga uvijek kažem kako ne očekujem da me cijene više zbog toga kako u Bosni i Herecegovini tako ni negdje vani. Ono što jeste činjenica, vani sam više “tražena” jer na međunarodnoj sportskoj sceni imate i više prilika i više ponuda. Najvažnije je da znate kako je teško postići međunarodni uspjeh posebno kada dolazite iz bosanskohercegovačkih okvira, i zato koristim svaku priliku da našim sportistima pomognem na tom putu, i to mi je prije svega dužnost.
Sama sebi sam konkurencija
Željela bih to da poručim svim ljudima u bilo kojem poslu a posebno u sportu. Najveća konkurencija trebate biti sebi sami. Ako nemate taj motiv da budete svaki dan sve bolji i da svoje granice prelazite onda ne vidim zašto se bavite sa tim što se bavite. Treba uvijek imati konkurenciju i volim je. Ali, zdravu koja te potiče na ulaganje i usavršavanje. To vam samo mogu donjeti nova iskustva, ljudi, edukacije, napredovanje i svi životni izazovi koji vas motivišu.
Kada ste zdravi kako tijelom tako i duhom shvatite da ste sama svoja prepreka ili motivacija. U oba slučaja vi birate.
Takvu poruku želim da pošaljem svima – ljudima u bilo kom segment društva u Bosni i Hercegovini. Radite na sebi. Sami sebi postavljajte ciljeve.
Uz jaku motivaciju i želju, vjerujte za vas nema prepreke.