Tokom 2025. godine na cestama u Bosni i Hercegovini dogodile su se ukupno 42.762 saobraćajne nesreće, od čega 8.124 s poginulim i povrijeđenim osobama te 34.638 nesreća s materijalnom štetom. U prosjeku je svakog dana zabilježeno 117 saobraćajnih nesreća.
Saobraćajni stručnjaci upozoravaju kako se sigurnost na bh. cestama ne može poboljšati samo strožim kaznama ili pojedinačnim zakonskim izmjenama, već da su potrebne sveobuhvatne reforme sistema sigurnosti saobraćaja i kvalitetnija edukacija vozača.
Profesor s Univerziteta u Sarajevu Drago Ezgeta smatra kako je postojeći sistem potrebno temeljito reformirati i uskladiti s evropskim standardima.
“Kako bi se vozači bolje pripremili za sigurnije i odgovornije učestvovanje u saobraćaju, također je potrebno pronaći nove kanale edukacije postojećih vozača koji bi unapređenjem svojih znanja i vještina mogli poboljšati sigurnost saobraćaja, nove funkcionalnosti vozila, novi pristup rizicima u saobraćaju i nove cjelovite poglede na sigurnost saobraćaja”, istakao je Ezgeta.
S druge strane, profesorica Ivana Lasić iz Srednje saobraćajne škole u Mostaru upozorava kako problem nije samo u zakonima, nego i njihovoj implementaciji na terenu.
“Treba pooštriti kazne za najteže saobraćajne prekršaje poput vožnje pod utjecajem alkohola, prekoračenja brzine i korištenja mobitela tokom vožnje, ali i više ulagati u preventivne edukacije, kampanje te modernizaciju saobraćajne infrastrukture”, navodi ona.
Govoreći o mladim vozačima, Ezgeta smatra kako je potrebno poboljšati pristup obuci kandidata za vozače i proširiti program edukacije kako bi se vozači bolje pripremili za sigurnije učestvovanje u saobraćaju.
Prema statistikama, upravo mladi vozači češće učestvuju u saobraćajnim nesrećama zbog nedostatka iskustva, dok dodatni rizik predstavljaju noćna vožnja, neprilagođena brzina i korištenje mobitela tokom vožnje.
“Problem često nije dob, nego loša saobraćajna kultura i slaba primjena zakona koji je na snazi. Stroža pravila bez redovne i kvalitetne kontrole saobraćajne policije često ne daju velike rezultate. Po meni fokus treba biti na sigurnom i stvarnom stjecanju iskustva, a ne samo na strožim kaznama”, smatra Lasić.
Kao jedno od mogućih rješenja navodi uvođenje probnih vozačkih dozvola, kakve postoje u pojedinim državama Evropske unije.
“Primjeri iz Njemačke, Austrije i Francuske pokazuju da kombinacija probne dozvole, edukacije i strožeg nadzora može smanjiti broj prometnih nesreća među mladim vozačima”, navodi ona.
Ezgeta upozorava i na potrebu uvođenja cjelovitog sistema nadzora zdravstvenog stanja vozača svih kategorija.
“Potrebno je u Zakonu definirati odgovornost zdravstvenih institucija koje prilikom utvrđivanja dijagnoza koje utječu na sposobnost upravljanja takve obavijesti dostavljaju nadležnim tijelima, ali i vozačima. Zakon bi trebao definirati i odgovornost vozača koji pri promjeni zdravstvenog stanja, privremenoj ili stalnoj, koje umanjuje sposobnost za vožnju, u takvim situacijama ne smiju upravljati motornim vozilom”, naglašava Ezgeta.
Sagovornici se slažu kako same kazne nisu dovoljne bez kvalitetnije saobraćajne kulture, edukacije i učinkovitije primjene zakona.
“Posljednja izmjena zakona koja regulira obijesnu vožnju kod nas u BiH još uvijek je tretira kao prekršaj, dok je u EU obijesna vožnja kazneno djelo”, upozorava Ezgeta.
Lasić dodaje kako je korištenje mobitela tokom vožnje danas jedan od glavnih uzroka distrakcije vozača te ozbiljan sigurnosni problem na cestama.
Oboje sagovornika smatraju kako je za dugoročno smanjenje broja saobraćajnih nesreća potreban drugačiji pristup sigurnosti saobraćaja kroz edukaciju, prevenciju, kvalitetniji nadzor i modernizaciju saobraćajnog sistema.