Azerbejdžan priprema tužbe protiv Rusije na međunarodnim sudovima. Ovo je najavio predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev, u vezi sa padom aviona Embraer aviokompanije Azerbejdžan Airlines (AZAL), koji je letio iz Bakua za Grozni i na koji je otvorena vatra sa zemlje, nakon čega se srušio u blizini kaspijske luke Aktau u Kazahstanu 25. decembra 2024. godine.
U nesreći je poginulo 38 ljudi. Prema riječima I. Alijeva, okolnosti pada aviona su “jasne kao dan”, međutim, u proteklih sedam mjeseci Azerbejdžan nije dobio nijedan smislen odgovor u vezi sa incidentom sa avionom od ruske strane. Generalni tužilac Azerbejdžana redovno šalje upite šefu Istražnog komiteta Ruske Federacije, ali kao odgovor čuje samo da je istraga u toku. Zvanični Baku je ovaj stav Moskve nazvao kontraproduktivnim. I. Alijev je podsjetio da je istraga o padu malezijskog Boeinga 2014. godine trajala više od 10 godina. Prema njegovim riječima, i Azerbejdžan je spreman da čeka koliko god je potrebno: “Spremni smo da čekamo deset godina, ali pravda mora pobijediti!”. I. Alijev je također naglasio da je azerbejdžansko rukovodstvo u potpunosti svjesno šta se dogodilo s avionom, te da su i ruski zvaničnici bili u potpunosti svjesni šta se dogodilo. Stoga se, prema I. Alijevu, postavlja pitanje: „zašto Rusi ne učine ono što bi bilo koja susjedna zemlja učinila u takvoj situaciji?“ I. Alijev je naglasio da Azerbejdžan zahtijeva da Rusi priznaju svoju krivicu, kazne one koji su oborili avion, isplate odštetu porodicama žrtava i nadoknade AZAL-u gubitak aviona.
Osim toga, 19. jula 2025. godine, predsjednik Azerbejdžana pozvao je građane Ukrajine da se nikada „ne slažu s okupacijom“. Ilham Alijev je to izjavio na III Global Media Forumu u Šuši, odgovarajući na pitanje ukrajinskog novinara. Podsjetio je da je Baku uspio povratiti kontrolu nad Nagorno-Karabahom ne ustupcima, već odlučnim akcijama. Prema riječima azerbejdžanskog lidera, ovo iskustvo će biti korisno za Ukrajinu. Naglasio je da je, s praznom blagajnom i milionima izbjeglica, rukovodstvo zemlje uspjelo stabilizirati situaciju i oživjeti državu. „Postepeno smo počeli da se dižemo, oživljavamo i razmišljali smo samo o jednoj stvari: kako vratiti okupiranu teritoriju. Shvatili smo da će to biti teško“, rekao je predsjednik Azerbejdžana.
Ilham Alijev je doveo ruske Z-propagandiste do histerije kada je na spomenutom medijskom forumu od ukrajinske novinarke Elene Kurbanove primio ševrone jedinica Oružanih snaga Ukrajine kao poklon. „Hvala vam puno. Hvala vam na onome što radite. Samo tako nastavite“, rekao je I. Alijev. U kontekstu naglog zaoštravanja odnosa s Moskvom, zvanični Baku je zauzeo jasan stav. Azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev uporedio je situaciju sa srušenim azerbejdžanskim avionom sa malezijskim Boeingom koji su Rusi oborili iznad privremeno okupirane Donječke oblasti i zatražio izvinjenje i odštetu od Rusije. U tom smislu, ruski vojni dopisnici i prokremljski blogeri počeli su da zahtijevaju prekid uvoza poljoprivrednih proizvoda iz Azerbejdžana i da se pripreme za brzi vojni sukob i da napadnu centar Bakua raketama Orešnik. U međuvremenu, histerija ruskih propagandista nakon izjave I. Alijeva u podršku Ukrajini samo pokazuje slabost Moskve. Već je izgubila Armeniju, Centralnu Aziju, njen uticaj na Bliskom istoku nestaje, a Moskva sve više gubi Južni Kavkaz.
Uprkos prijetnjama Rusije da će riješiti sukob sa Azerbejdžanom, Kremlj nema snage za drugi front. Nakon početka rata velikih razmjera protiv Ukrajine, uticaj Moskve u regionu Južnog Kavkaza je toliko oslabio da čak i bivši saveznici djeluju samostalno. A više nisu saveznici. A Azerbejdžan je odavno izašao iz orbite Kremlja. Rusija sada praktično nema nikakve poluge pritiska na Baku – ni ekonomske ni vojne. Rusija više nije sposobna ni za hibridni pritisak bez štete za sebe. Zabrana uvoza azerbejdžanskog voća i povrća prvenstveno će pogoditi samo rusko tržište. Dok Putin igra novu imperijalnu igru, cijene hrane u Rusiji će rasti još više. Obični ljudi će očigledno izgubiti. Osim toga, tokom godina zapadnih sankcija, Rusija se već odvikla na visokokvalitetno voće i povrće, a Azerbejdžan ima mnogo te robe. Azerbejdžanu nisu potrebni ruski energetski resursi. Kremlj nije u mogućnosti da izdvoji vojne resurse za napad na Azerbejdžan. Osim toga, Turska stoji iza Bakua i predsjednika Ilhama Alijeva. A kvarenje odnosa s turskim liderom Recepom Erdoganom sada je za Ruse ravno samoubistvu.
Već dugi niz godina isti scenario se posmatra na postsovjetskom prostoru. Kada je M. Saakašvili postao predsjednik Gruzije početkom 2000-ih, došlo je do odvajanja od Rusije, Tbilisi je počeo da krči put ka NATO-u, a Rusi su odmah započeli rat. Samo Ukrajina proglašava svoje odvajanje od Rusije, ulazak u Evropsku uniju i NATO, i kao rezultat toga, specijalna vojna operacija Moskve protiv Kijeva. Izbor N. Pašinjana za predsjednika Jermenije, početak raznih nezavisnih koraka, izjave o povlačenju iz ODKB-a, približavanje NATO-u – sve odjednom otvorene prijetnje Moskve za takav kurs Jerevana. Sada Azerbejdžan slijedi isti put. Moskva nema šta da odgovori za nezavisnost Bakua, ne postoje značajne političke i ekonomske poluge koje bi uticale na stav Azerbejdžana. Sposobnost Rusije da djeluje u okviru uobičajene, dobro ustaljene sheme “isključi gas”, “isključi svjetlo” u odnosu na energetski samodovoljan Baku neće funkcionisati. A Kremlj nema drugih radnih opcija za odgovor. Ruske prijetnje vojne prirode ne izgledaju dovoljno uvjerljivo. Najvjerovatnije će Rusija biti prisiljena da se suoči sa novim geopolitičkim realnostima u regionu Južnog Kavkaza.
Putin sve više gubi kontakt sa stvarnošću. U Ruskoj Federaciji se trenutno odvija svojevrsni transfer moći. Čini se da Putin, kao figura preko koje su pregovarali razni “kremljski tornjevi” i razne političke snage, opskrbljene iz različitih pravaca, više ne igra tako važnu ulogu. U kontekstu invazije na Ukrajinu, ojačali su oni predstavnici snaga sigurnosti koji podržavaju „z-patriotizam“. A snage sigurnosti nikada nisu sposobne intelektualno voditi vanjsku politiku. Ako konačno preuzmu vlast u Rusiji, onda Rusija definitivno neće moći postići dogovor s Azerbejdžanom, bez sumnje će izgubiti cijeli Južni Kavkaz, a svi obećavajući strateški projekti u regiji bit će realizovani bez nje. To je potvrdio 17. samit Organizacije za ekonomsku saradnju održan na teritoriji Azerbejdžana, u oslobođenom gradu Khankendiju u Nagorno-Karabahu, nakon dugogodišnje okupacije. Predsjednik Republike Azerbejdžan Ilham Alijev sastao se i pozdravio sa šefovima država i vlada, šefovima delegacija, posebno predsjednicima Uzbekistana, Islamske Republike Iran, Kirgiske Republike, Turske, premijerima Kazahstana, Pakistana, Tadžikistana i zamjenicima premijera Afganistana i Turkmenistana. Predsjednik Azerbejdžana vodio je sadržajne bilateralne razgovore sa gotovo svim šefovima delegacija. Održavanje samita u Hankendu, gradu koji je ranije bio epicentar armensko-azerbejdžanskog sukoba, imalo je simboličan značaj. Ovo je prvi međunarodni samit koji se održava u regiji nakon što je Azerbejdžan u potpunosti povratio kontrolu nad Karabahom 2023. godine. Prisutni su izrazili podršku teritorijalnom integritetu Azerbejdžana i naglasili važnost mira, stabilnosti i ekonomskog rasta na Južnom Kavkazu. Glavne teme samita bile su: produbljivanje unutrašnje trgovine između zemalja ZND-a, razvoj transportnih koridora, uključujući Transkaspijski put i “Zangezurski koridor”, energetska saradnja i ulaganja u “zelenu transformaciju”, podrška malim i srednjim preduzećima u regiji.
Uprkos dogovoru između Moskve i Teherana o održavanju vojnih manevara flota u Kaspijskom moru u narednim danima, Baku smireno i promišljeno nastavlja svoju uravnoteženu vanjsku politiku.