Ovo su zvanični podaci Agencije za statistiku BiH. Da je situacija užasna, upozoravaju i socijalni radnici i humanitarne organizacije, koji kažu da mnoga djeca ne dobijaju nikakvu pomoć i nisu uključena ni u jednu statistiku niti istraživanje.
Koliko djece u BiH na spavanje ode gladno, najbolje znaju u dječijim javnim kuhinjama, u kojima su svaki dan redovi za bilo kakav obrok.
– Od prošle godine broj korisnika naše kuhinje se udvostručio. Imamo oko 1.000 korisnika, a od toga je 200 djece do 15 godina starosti. Djeci su najpotrebniji obrok, pelene, bejbi hrana, odjeća i obuća. U najtežoj su situaciji porodice sa više djece – rekla nam je Nataša Bjelobrk iz banjalučkog udruženja „Mozaik prijateljstva“.
Djeca s kanticama u ruci, koja čekaju na hranu, svakodnevno se mogu vidjeti i ispred Dječije narodne kuhinje u Lukavcu. Obrok iz ove javne kuhinje trenutno dobija oko 220 mališana i njihovih roditelja, piše Dnevni Avaz.
Nemaju sredstava
Amir Bašić, koordinator programa u „Save the Childrenu“, smatra da bi, prije svega, država hitno morala donijeti strategiju za suzbijanje siromaštva.
– Nije dovoljno samo povećati dječiji doplatak. Vidimo da to ne rješava problem siromaštva, već stvara zavisnike od socijalne pomoći. Postavlja se i pitanje koliko je djece od ovih 128.000 sa ruralnih područja gdje nema centara za socijalni rad, nevladinih organizacija…
Naši centri za socijalni rad nemaju ni dovoljno ljudi ni sredstava da pomažu djeci koja žive van većih urbanih centara, rekao je Bašić.
Pravno nevidljivi
– Veliki broj romske djece pravno je nevidljiv i nema ih u ovim statistikama. Mnogi se ne rađaju u porodilištima, ne prijavljuju se. Nažalost, kasnije se povezuju sa trgovinom ljudima – kaže Amir Bašić.