Prije tačno 31 godinu počinjen je genocid nad Bošnjacima u tadašnjoj zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija (UN) u Srebrenici. Bio je to najveći ratni zločin počinjen na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, a njegova pravna kvalifikacija kao genocida potvrđena je presudama međunarodnih i domaćih sudova.
Veliki broj građana Bosne i Hercegovine, ali i brojnih zemalja svijeta, danas će stići u Memorijalni centar Potočari kako bi molitvom, polaganjem cvijeća i minutom šutnje odali počast za više od 8372 ubijenih Bošnjaka, sistematski pogubljenih u julu 1995. godine.
I ovog 11. jula Potočari će okupiti preživjele, porodice žrtava, učesnike Marša mira, predstavnike domaćih i međunarodnih institucija, diplomatskog kora i hiljade građana koji svojim prisustvom potvrđuju da istina o genocidu ne smije biti zaboravljena, niti sjećanje na nevino ubijene prepušteno vremenu.
Poseban trenutak obilježavanja godišnjice bit će dženaza i ukop deset novoidentificiranih žrtava genocida.
Njihove porodice, nakon više od tri decenije traganja, neizvjesnosti i boli, konačno će dobiti mjesto na kojem će moći proučiti Fatihu i dostojanstveno ispratiti svoje najmilije.
Riječ je o žrtvama čiji su posmrtni ostaci godinama pronalaženi u sekundarnim i tercijarnim masovnim grobnicama, često nekompletni zbog organiziranog premještanja tijela s ciljem prikrivanja razmjera zločina.
Upravo zbog toga mnoge porodice decenijama su čekale da budu pronađeni makar dijelovi kostiju kako bi ih mogle dostojanstveno ukopati.
Memorijalni centar Potočari danas je mjesto tuge, molitve i sjećanja, ali i snažne poruke da negiranje genocida, veličanje presuđenih ratnih zločinaca i pokušaji prekrajanja historijskih činjenica nikada neće izbrisati sudski utvrđenu istinu niti umanjiti bol hiljada porodica koje već 31 godinu žive s posljedicama počinjenog zločina.
Obilježavanje godišnjice istovremeno je i podsjetnik na odgovornost cijelog društva da njeguje kulturu sjećanja, štiti historijske činjenice i gradi mir kako se zločin poput genocida u Srebrenici nikada i nigdje više ne bi ponovio.
Ipak, tri decenije nakon genocida borba za istinu i pravdu nije završena. U dijelu Bosne i Hercegovine, posebno u entitetu RSa, i dalje je prisutno sistemsko negiranje genocida.
Djeca u školama ne uče činjenice utvrđene sudskim presudama. Ulice i institucije nose imena osuđenih ratnih zločinaca, dok političari koji veličaju njihove zločine obnašaju najviše javne funkcije, a činjenice su jasne i nepromjenjive.
Genocid u Srebrenici pravno je utvrđen presudama Međunarodnog suda pravde (ICJ), Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Suda Bosne i Hercegovine.
Do danas su 54 osobe osuđene na ukupno 781 godinu zatvora, uz više izrečenih kazni doživotnog zatvora. Među osuđenima nalaze se najviši politički i vojni zvaničnici RS i Vojske RS.
Na kazne doživotnog zatvora osuđeni su komandant VRS, Ratko Mladić, predsjednik RS, Radovan Karadžić, načelnik sigurnosti Drinskog korpusa, Vujadin Popović, te načelnik sigurnosti Glavnog štaba VRS, Ljubiša Beara.
Oficir za sigurnost, Drago Nikolić, osuđen je na 35 godina zatvora, dok su brojni drugi pripadnici VRS-a, Ministarstva unutrašnjih poslova RS i civilnih struktura također osuđeni pred Haškim tribunalom i domaćim sudovima.
Sudski utvrđene činjenice potvrđuju da genocid u Srebrenici nije bio izolirani zločin, već kulminacija višegodišnje politike etničkog čišćenja nad Bošnjacima.
Planirale su ga i provele vlasti RS, uz direktnu podršku režima Slobodana Miloševića i tadašnje Vojske Jugoslavije. Žrtve su bili muškarci i dječaci, ali i žene, djevojčice te starije osobe.
Nakon masovnih pogubljenja tijela su premještana u sekundarne i tercijarne masovne grobnice kako bi se prikrili tragovi zločina, uništila istina i pokušalo izbrisati sjećanje.
Danas, dok se u Potočarima tabuti spuštaju u kabure, a porodice kroz suze ispraćaju svoje najmilije, pred svakom generacijom ostaje ista obaveza – čuvati istinu, njegovati kulturu sjećanja i učiniti sve da se Srebrenica više nikada i nikome ne ponovi.