Dušmani ih ubiše
Majka Osmana Šehović, supruga šehida, kojoj je u ratu poginuo suprug, Adisov i Alenov otac, smogla je snage da razgovara s novinarima „Dnevnog avaza“. Gubitak sina ne zna kako će preživjeti, osim uz Božju volju.
– Sin mi je ubijen u policijskoj uniformi braneći ovu zemlju. Tako ginu šehidi – kazala nam je jecajući. Srce hoće da pukne – ponavljala je ova majka, dok je jecala, brisala suze i dozivala ime svog Adisa.
Ne prestajući plakati, nastavlja:
– Ubili su ih obojicu. Dušmani ih ubiše. Primila sam tri injekcije, pola tablete popila, ali opet srce boli. Nema utjehe. Moj Adis je bio dijete za primjer, pošten, odgojen, ponos ove države, moj ponos… Nemam više snage, kako ću biti sine moj dragi, kako ću biti.
Vjera u Boga
Ovu majku, kako kaže, sada samo na životu održava vjera u Boga. Da toga nema ne zna kako bi izdržala.
– Ne mogu ono dijete (Alen, mlađi Adisov brat) da smirim. Ostali su bez babe obadvojica. Njemu je Adis bio drugi babo. Išla sam mu gore na sprat, šuti, plače. U kući je i moj otac koji je doživio 102 godine, a moj Adis tako mlad ode, ubiše mi ga. Otac samo gleda, sluša i tek prozbori kako mu je unuk ubijen – ispričala nam je Osmana Šehović.
Imala je snage čak donekle i da opiše trenutak kada su joj ispričali kako je Alipašino Polje odjekivalo Alenovim jecajima kada je na mjestu ubistva vidio mrtvog brata.
– Alen mi je rekao i kako je trčao kroz policijske trake, a oni puškama uperili u njega, mislili Bog zna ko je. Kad sam ga, kaže, vidio kako sjedi, da drži volan u rukama, zažmirio, digao glavu… – dalje majka Osmana više nije mogla da nastavi razgovor.
Samo je odmahnula rukom i rekla: „Dat će Bog snage“. Amin!
Kako smo saznali od rodbine, porodicu ubijenog Adisa do jučer niko od političara i čelnika države nije obišao. U posjeti su bili samo predstavnici MUP-a Kantona Sarajevo
Zašto ulazi i izlazi iz grada nisu pod videonadzorom
Adisov rođak pita se zašto ulazi i izlazi iz grada nisu pod videonadzorom.
– Mi iz Sarajeva možemo izaći na nekoliko strana. Tako isto nam se ušeta u grad ko god hoće, niko ne zna ni ko su ni šta su. Treba staviti videonadzore, nije toliko skupo koliko je korisno. Na samo jednom sastanku političara potroši se novca da se može za mjesec pokriti grad kamerama. Posebno kad se dese ovakve situacije te kamere bi dosta pomogle, prvenstveno što se znalo kakva su vozila i tako brže dođe do počinioca i samim time dosta bi bilo teže i tim kriminalcima, mafiji,da uđu u grad – kazao nam je on.