Ukoliko neki zvaničnik nema odgovarajuću diplomu, neminovno je da se treba suočiti sa zakonom i shodno tome odgovarati. To vrijedi i za Osmana Mehmedagića Osmicu, direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA). Međutim, šta u praksi i simbolički znači sklanjanje direktora jedne od najvažnijih agencija u državi.
Da živimo na Islandu ili u Norveškoj, zemljama za koje u načelu vrijedi epitet uređenog društva, vijest da direktor obavještajne agencije treba biti smijenjen zbog bilo kojeg razloga, bila bi vjerovatno protokolarna. Otišao bi jedan, a došao drugi direktor. Ipak, u kontekstu Bosne i Hercegovine to dobija nešto drugačiju dimenziju.
Mehmedagić evidentno ima problem s diplomom i to je posao za pravosudne institucije. Međutim, dosadašnji postupci državnog tužilaštva ne ulijevaju povjerenje da je to suštinski fokus i da pravna država dolazi.
Direktor OSA-e i njegov zamjenik su osobe koje imaju pristup svim podacima od povjerenja u državi i stoga je izuzetno važno ko je na tim pozicijama i ko ima pristup “državnim tajnama”. Skalnjanjem Osmice ili njegovim suspendovanjem otvara se prostor da na jednu od te dvije važne funkcije bude imenovan niko drugi nego kadar SNSD-a, a to je prema najavama i ranijim pokušajima imenovanja Risto Zarić. Podsjetimo ranije je već pokušavano imenovanje Zarića za zamjenika direktora OSA-e umjesto Trifka Buhe (SDS). Ta procedura nikada nije provedena do kraja jer je potrebno da i bošnjački ministri u Vijeću ministara daju zeleno svjetlo na tako nešto.
I da SNSD i njegov lider Milorad Dodik imaju probosansku i prodržavnu politiku ni to ne bi bilo ništa sporno. A ako trenutni predsjedavajući Predsjedništva BiH i čelnik SNSD-a otvoreno govori kako BiH ne smatra svojom državom, kako je tu što mora i kako svakim potezom razgrađuje njene institucije, onda je više nego zabrinjavajuće da Dodik na jednu od dvije čelne funckije u OSA-i imenuje sebi odan kadar. To bi u praksi vjerovatno značilo da BiH gubi svoju obavještajnu agenciju i da susjedne, mnogo moćnije agencije vjerovatno imale informacije s izvora.
I diplomu Mehmedagića vjerovatno treba istražiti, kao što je i legitimno da se istraže određene finansijske transakcije. Ali je simptomatično ako državno tužilaštvo godinama ignoriše druge slične i jednake ili obimnije predmete. Zašto javnostz ne zna ishod istrage u vezi sa nabavkom vanjske bolnice u Republici Srpskoj? Gdje je ishod istraga za raspisivanje referenduma o Danu RS-a, o propasti Bobar i Pavlović banke? Gdje su istrage o imovini i povezanim firmama porodice Dodik? Gdje je zapela istraga u vezi afere “ikona”? Zašto državno tužilaštvo ne pokrene istragu zbog četničkog orgijanja i crtanja murala ratnih zločinaca te njihovog veličanja? Ne umanjujući eventualnu odgovornost Mehmedagića (Sud će reći svoje), zar su svi nabrojani slučajevi manje vrijedni. Vjerovatno nisu, ali politički ne bi polučili rezultat kao sklanjanje Osmice.
A u pozadini skanjanja Osmice vodi se bitka kako u bošnjačkom političkom spektru, tako i u smislu kontrole nad OSA-om, za što su nesumnjvo zainteresirani i SNSD i HDZ, piše Klix.
Suštinski, Mehmedagić kao pojedinac u cijeloj priči nije važan i pred zakonom je odgovoran kao i svaki drugi građanin. Ovdje je u drugom planu ostala priča o instituciji, a to je OSA, agencija koja treba biti jedan od najvažnijih zaštitničkih faktora u državi. A političke prilike nisu naklonjene i ne garantiraju da bi bilo koji Dodikov kadar radio u interesu države BiH.