Dramatičnu situaciju u Crnog Gori nepotcjenjuje, ali navodi kako se neće ništa dogoditi na Cetinju te da od ustoličenja mitropolita Joanikija nema ništa, jer to je samo način zastrašivanja u režiji Srbije.
Situaciju u cijelom regionu označio je kao “oprez” uz poseban fokus na to kako Srbija pokušava napraviti “srpski svet” ali optimistično navodi da im to neće uspjeti.
RAZGOVARALA: AZRA MUSTEDANAGIĆ LIČINA
Mogućnost novog non-papera
Za naše balkanske prostore sve je moguće, iako mislim da se to više neće ponoviti te da od toga nema ništa. Sam termin non-papir je poznat u neformalnoj diplomatiji kao “pokretač” ili kao mehanizam sa kojim se želi opipati puls po nekom pitanju, što jednako tome implicira da nema zvanične adrese te ja bi to prije nazvao kao “buru” da se vide reakcije. Do sada ove tzv. non-papire koje smo vidjeli za njih su uglavnom bile negativne reakcije, odbijanja i pokretanje novih granica na Balkanu te uopšteno u Evropi. Morate biti svjesni da je to suviše opasno pitanje a mi na Balkanu posebno imamo iskustva sa raznim tragedijama i doživjeli smo ih baš zbog granica. Smatram da granice ne predstavljaju problem u dogovoru bilo koje strane, i zato mislim da ova vrsta provokacije u vidu non- papira neće biti ponovo iako iznenađenja su uvijek moguća. Jako često i neprijatna.
Zveckanje oružjem kao mogućnost novog rata
U pravilu je potrebna barem jedna generacija koja je osjetila rat da završi svoj vijek, jer jedna generacija dva puta nije sposobna za ratovanje. Opasnosti od rata na našim prostorima nema, prije svega što je još uvijek živa i “na sceni” generacija kojoj je dosta rata i stradanja. Koliko god neko bio nezadovoljan trenutnim stanjem. Niko normalan ne vidi da bi bolje riješenje bilo ulazak u neki novi rat te da će se na taj način poboljšati trenutno stanje, jer rat jedino što donosi jesu još veće tragedije. Dakle, sigurnost da neće biti rata ogleda se prije svega u tome što je svima nama na ovim prostorima dosta stradanja koji smo vidjeli, preživjeli i proživjeli. Što se tiče vlasti možda bi nas oni opet gurnuli u rat, isto tako kao što su nas 90tih gurnuli, jer ni tada se narod nije pitao ništa, pa ni da li će ratovati. Naglasio bi samo da je ipak sada dosta više kritične mase te da narod sa bilo koje strane je protiv rata i zato mislim da je to najveća garancija da neće biti istog.
Dodik kao dvorska luda igra se sabotiranja države
Njega treba prestati komentarisati. Toliko je neozbiljan i politički neogovoran čovjek da to više nije normalno. Ja mislim da Dodik sam ne zna šta hoće. To što sa svojim djelovanjem rade protiv Bosne i Hecegovine pod krinkom sa navodima u interesu bosanskih Srba iako svojim ponašanjem možda ponajviše šteti njima, on priprema utočište sebi u Beogradu kako bi na miru grickao bogastvo koje je stekao i uživa dalje od politike. Iole ozbiljan političar kako u Bosni i Hercegovini, tako i šire ponaša se drugačije od onoga što on radi i pokušava. Po Ustavu članovi predsjedništva rade u korist države a ne protiv nje, te jednako zastupaju iako su npr. (iz tri naroda kao što je slučaj u Bosni i Hecegovini) interese same države. Mislim da Dodik dosta ne zna. Jer da zna, bio bi upućen da za interese entiteta postoje druge institucije kojima se treba obraćati. Ono ključno za Milorada Dodika jeste da ga se ne treba zaozbiljno uzimati, jer sa tim shvatanjem on sebi daje na značaju. Ponaša se kao seoski politički milinder koji nema nikakvu odgovornost osim opstruiranja svega što je u interesu Bosne i Hercegovine te da bi dokazao da je nemoguća država i da je entiteu RS potrebno ocjepljenje. Jednako razmišljanje ima i njegov brat Dragan Čović koji se oslanja na Dejton a djeluje direktno protiv istog. Iako obojica mogu da sanjanju, ne postoji niti jedna mogućnost otcjepljenja ni razlaza sa pravne strane, jer Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata, suverena i na kraju krajeva sa jasnim granicama. Dodik ima svoje namjere ciljeve i ideje i ne treba ga shvatati ozbiljno. Najbolje bi bilo kada bi građani entiteta RS shvatili koliko im on šteti jer dok radi protiv Bosne i Hercegovine radi protiv svog naroda.
Ono što mi također nije jasno je zašto su u Dejtonu pristali na naziv “Republika Srpska” jer ne možete za entitet reći da je Republika. Kada se ta dva pojma jasno znaju.
Može Erdoğan ne može Schmidt
Teško bilo šta može biti normalnom čovjeku jasno kada dolazi od Milorada Dodika. On navodno ide na sasatanak sa Erdoganom da ne bi dozvolio Džaferoviću i Komšiću da iznose samo svoje varijante. Najgore od svega jeste što mu je dozvoljeno da se sastaje sa bilo kim a posebno evo sa Erdoganom i da iznosi svoje ideje a za državu smatra da je nepotpuna, da je nepostojeća itd. Sve što radi je suludo.
Leđa Dodikova zvana Vučić
Apsolutno na svaki način Vučić stoji iza Dodika. To je tačno. Ono što je svima vidjljivo da imaju podjeljene uloge počevši prije svega sa vokabularom. Vučić ima ambicije i zbog toga se postavlja kao šef svih Srba, srpskog svijeta i najviše zbog toga Dodika drži konstantno vezanog za Beograd. Ovako uloge u praksi izgledaju: Dodik stalno radi protiv Bosne i Hecegovine i tako forsira ocjepljenje RS-a, ali ne na način da entitet RS postane nova država (nije kao slučaj Kosova), nego da se RS pripoji Srbiji a onda da Vučić izađe i kaže mi priznajemo teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Vučić da ga ne podržava “začepio” bi mu usta na izjave koje ima pa skoro svaki dan prema Bosni i Hercegovini. Uloge su tu, sve se zna kad će se šta reći i u kojoj prilici, te na koji način će se afirmisati ta teza i na kojim nivoima.
Kosovu ne trebaju uslovi Srbije
Kada je proglašena nezavisnost Kosova sa Ahtisatijevim planom privremene administracije nacija na Kosovu tako da se vidi šta će biti sa statusom Kosova rečeno je da se ispunjavaju uslovi za nezavisnost Kosova. Zatim su prenijeli dijalog u Brisel između Srbije i Kosova za normalizaciju međusobnih odnosa. Srbija je naravno to prevela na svoj način: “Dijalog za riješenje pitanja Kosova”, prema tome Kosovo ne može da utiče (a niti želi) da utiče na stav Srbije. Prvo činjenica je da bi bilo dobro da dođe do normalizacije odnosa između Srbije i Kosova; da se ovakvi dijalozi ne mogu zvati normalizacijom odnosa ukoliko nemamo priznanja; da bih to trebalo da se desi. Ja bi prije rekao da tu nema uslova, da nisu uslovi koje vi navodite. Kosovo je država u granicama u kojima jeste i koje je imala i kao federalna jedinica u bivšoj Jugoslaviji. Kosovo ima svoj unutrašnji ustavni poredak koji je dio Ahtisatijevog plana o nezavisnosi Kosova i također ima svoju teritoriju. Međutim naglašavam: Niti ćemo biti više i ozbiljnija država ukoliko nas Srbija prizna, niti ćemo biti manje neka tamo kukavna država, ukoliko nas ne prizna. Baš nas briga! Iako to ne znači da će Srbija odustati od nekih svojih ideja od “srpskom svetu”. Srbija je priznala formalno i Crnu Goru pa vidite kako ima naplaćuju sada!
Na Cetinju se neće desiti ustoličenje mitropolita Joanikija
Prvo treba znati da za ambicije velikosrpskog nacionalizma državna samostalnost Crne Gore je teško zamisljiva stvar. Izgubili su ratove u Hrvatskoj, u Bosni a na kraju i Kosovu. Izgubili su ratove za granice. Samim tim Crna Gora kako bi sačuvala mir ostala je zajedno sa Srbijom ali pod uslovima da zadrži ono što je imala kao federalna jedinica u bivšoj Jugoslaviji. Za ove ambicije velikosrpskog nacionalizma i Srbije to je nezamislivo, jer za njih Crna Gora ne može biti ravnopravna! Kada je Crna Gora proglasila nezavisnost 2006. godine to je za Srbiju bilo veoma bolno! Sada mogu slobodno reći da se na ovaj način svete Crnoj Gori zbog toga i na nju nasrću na vrlo grub način: preko Srpske pravoslavne crkve koja jeste zapravo više politčka nego vjerska institucija u srpskom korpusu za državu Srbiju. Srbija na sve načine provocira Crnu Goru i tako je direktno osporavaju kao državu i nacionalni identitet samim Crnogorcima. Pokušavaju Crnogorcima reći da nisu Crnogorci i tako im nametnuti svoje opcije. I onda vidite šta je crnogorski inat!
Ovo ustoličenje Joanikija na Cetinju je direktna provokacija Crnoj Gori kao državi i Crnogorcima kao naciji, jer Crnogorci kroz historiju nacionalno parvo imaju i tako i tretiraju Cetinje kao prestojnicu Crne Gore. Ova ceremonija može i mora da se održi tamo gdje je on i izabran, a to je Beograd, također mogu i u Podgorici gdje su napravili veliki hram gdje je sahranjen Amfilohije, ali to Srbiji ne odgovara jer ih podsjeća na ime Titovgrad.
Ne vjerujem da će se to desiti na Cetinju ikako. Mislim da je ovo samo direktna provokacija Crnoj Gori. Drago mi je da se osjeti otpor većinske Crne Gore jer će se tako još više zaoštriti patriotizam u Crnoj Gori i sama volja da sačuva nezavisnost svoje države od indicija velikosrpskog nacionalizma i njihovih ambicija da se država Crna Gora pokori Srbiji i da se Crna Gora vrati u stadij iz 1918. godine.
Promjene u Bosni i Hercegovini dolaskom Schmita
Bosna i Hecegovina je u teškoj situaciji. Prije svega jer zločini koji su se desili od ‘92-‘95. godine tako su je uzdrmali da jako teško vratiti u normalno stanje. Ali, Bosna i Hercegovina je kroz svoju historiju imala također vrlo teških možda i težih perioda od ovog sada. Npr. 1918. godine proglašena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) i tačka, nigdje nema Bosne, nema Bošnjaka.. To je bilo jedno vrlo teško stanje jer je ona potpuno negirana, većinski narod negiran.
Teško je državi koja formalno ima suverinitet, međunarodno priznanje zajedno sa svojim granicama koje su sadašnje, a onda jedna država ima dva entiteta ima tri konstutivna naroda (i drugi) i ovaj proces traje, kao ponovni proces reintegracije Bosne i Hercegovine.
Prvi korak Schmita bi trebao biti da eliminiše Dodika tako što neće više biti član Predsjedništva jer on radi protiv Bosne i Hercegovine. Druga stvar je ta što Dodik takvim ponašanjem čini krivično djelo jer negira genocid a Incko je tako dobro “ugradio” u krivični zakon svaku osnovu u negiranju. Također, treba da ga “preda” Tužilaštvu BiH i da se otvori istraga protiv njega za dva krivična djela:
- Ugrožavanje ustavnog poretka države Bosne i Hercegovine
- Negiranje genocida koji se desio u Srebenici
Treba procjena suda o kazni ili pritvoru. Ovo trenutno što se rade prijave i navodno su predmeti otovoreni je teška glupost. Otvoren predmet je kada stigne određena krivična prijava protiv nekog privatnog lica, ono što je ključ u ovakvim slučajevima negiranja, jesu postupci koji se otvaraju u tužilaštvu.
Džaferović i Komšić su imali odličnu priliku jučer da Dodika sprovedu u Tužilašvo i natjerati ga da da iskaz, jer smo navodno svi pred zakonom jednaki. No, to se nije desilo.
Bosna i Hercegovina u EU
Za Bosnu i Hercegovinu to je najbolja opcija. Pa i NATO. Sve ostalo će biti drugačije počevši od unutrašnje situacije. Opcija koja bi također bila dobra za Bosnu i Hecegovinu jeste da EU primi BiH “prečicom” kao što je svojevremeno to uradila sa Bugarskom i Rumunijom bez ispunjavanja određenih uslova ali da se ispunjavaju u hodu i tako se iznutra evropeiziraju tim slučajevima Dodik može da vrišti koliko hoće. Bosna i Hercegovina, Crna Gora pa i sve zemlje u regiji su briga i dužnost EU, pa i Amerike s tim da ne smijemo zaboravljati da je Amerika nastala od EU i kao takva veza između njih je biološka. Rusiji i Kini treba reći da gledaju svoja posla u Aziji jer odnosi u regiji se tiču Evrope i Amerike.
Milanovićev prezir prema Bosni i Hercegovini
Formula ugroženosti je uvijek ista. Da bi se neko miješao u unutrašnjost Bosne i Hecegovine treba da smisli i brani nekoga ko je “ugrožen”. Srbi govore da su ugroženi u Crnoj Gori pa i u Bosni i Hercegovini izmišljajući ugroženost brane svoje interese. I ovaj način ima svoju historiju. Od 19. stoljeća od Benjamina Kalaja Bosanski katolici su dobili mogućnost da se izjašnjavaju kao Hrvati, a Bosanski pravoslavci kao Srbi. Tako da su Hrvatska i Srbija uvijek radile na tome da pripadaju jedni drugima, i tako ih nije zanimala Bosna i Hercegovina.
Demokratska Hrvatska kao i demokratska Srbija valjalo bi da imaju drugačije stavove i kažu da je Bosne i Hercegovina njihov susjed, koja je samostalna i nezavisna država i tako na taj način da se izbore za svoje položaje i ravnopravnost u državi. Mada nikad neće priznati, uvijek su bili malo više nego ravnopravni.
Ali tako vam je to, uvijek uzavisi ko je na vlasti. Sve dok je Milanović, on će dozvoljavati sebi da prebrojava krvna zrnca u Bosni i Hecegovini.