Upoređivanje stepena socijalnog stanja pojedinca ili zajednice varira kroz široki spektar između „bijede“ i „sreće“. Nedavno objavljeno istraživanje Hankeovog godišnjeg indeksa bijede (HAMI) je otvorilo brojne rasprave o stanju bosanskohercegovačke nacije koja je ocijenjena kao osamnaesta najgora u svijetu.
„Pogledao sam listu i nije mi jasna. Ne mislim da smo tolika bijeda… a i da je Bugarska manja bijedna od Italije?! Nemam predstavu koji kriteriji su uzeti u obzir, jer ovo ipak nije moje područje interesovanja“, čudi se Aziz Šunje, profesor sa Katedre za menadžment i organizaciju Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.
Čudne kriterije smo morali raščlaniti, da bismo spoznali na šta su se bazirali istraživači. Ideja o indeksu bijede je potekla od američkog ekonomiste iz srednine 20. vijeka Arthura Melvina Okuna, koji je bio predsjedavajući Vijeća ekonomskih savjetnika, profesor na Univerzitetu Yale, saradnik na Brookings institutu i član Američkog statističkog udruženja. On je osmislio indeks koji je bio jednak zbiru stopa inflacije i nezaposlenosti. Kasnije je njegov model modificiran nekoliko puta, tako da su uključene i kreditne stope kroz rejtinge, jer skuplji krediti znače i više bijede zajmoprimcima, piše Alen Jazić s “Aljazeere”.
Na sve rečeno, u posljednjem istraživanju za 2022. godinu je nezaposlenost uvrštena kao odlučujuća komponenta, jer je njena stopa udvostručena u računici. Tako se odstupa od ranijeg prostog zbira parametara. Naravno, pojedine zemlje iznenada skaču na listi bijede.
Njagore rangiran je Zimbabve, a slijedi ga Venecuela. Na visokom desetom mjestu je Turska zbog stope inflacije, a za BiH se navodi da je nezaposlenost najznačajniji faktor bijede. Crna Gora je na 34. mjestu sa nezaposlenošću kao osnovnim faktorom. Na listi su Poljska, Slovačka, Grčka, Litvanija i Švedska „jadnije“ od Albanije i Hrvatske. U top-deset „najsretnijih“ zemalja svijeta su se prema ovom indeksu svrstale: Švajcarska, Kuvajt, Irska, Japan, Malezija, Tajvan, Niger, Tajland, Togo i Malta.
Problematična metodologija
Da li je ova lista samo i isključivo nastala po ekonomskim performansama? Ili su se stvari redale prema unaprijed utvrđenim parametrima ili je pak sve stvar percepcije? Odgovore će prvo dati ekonomisti, ali i sociolozi.
„Kako vrijeme odmiče, svijet ima sve više istraživanja, unesenih parametara, indeksa i rezultata. Međutim, realno znanje nam ne napreduje u skladu s tim“, prvi je komentar Sabine Silajdžić, profesorice na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Nakon pregledanog Hankeovog godišnjeg indeksa bijede je imala još kritičniji stav. Dodatno se usudila reći da je krajnje neozbiljan, čak i drzak način nazvati spomenuti indeks mjerilom bjede i sreće, koje se već mjere dimenzijama i komponetatama društvenog razvoja na neposredan i sistematičan način.
Spomenuti izračun je zbir nezaposlenosti na kraju godine pomnožen sa dva, inflacije i bankarskih kreditnih stopa, minus godišnji procent promjene realnog BDP-a po glavi stanovnika. Veća očitanja za prva tri elementa su “loša” i čine ljude jadnijim. Ovi „loši“ su nadoknađeni „dobrim“ (stvarni rast BDP-a po glavi stanovnika), koji se oduzima od zbira loših da bi se dobio rezultat.
„Uvidom u komponente indeksa, te samu metodologiju izračuna istog, izražavam ozbiljne rezerve u pogledu vjerodostojnosti mjerenja željenih efekata kao što je odnos bijede i zadovoljstva u društvu. Prvo vrijedi naglasiti da indeks ne mjeri niti nivo bijede, niti sreće, na neposredan način, nego na osnovu izvedenih pretpostavki da iste ovise o nivou zaposlenosti, inflacije, troškova kreditiranja, te na koncu ekonomskog rasta. Sama činjenica da indeks u značajnoj mjeri varira u ovisnosti o komponenti kao što je realna stopa ekonomskog rasta na godišnjem nivou, je dovoljno zabrinjavajuća, jer predmetni indeks dovodi u vezu sa visoko fluktuirajućim parametrima, te ne uvažava očekivane razlike u pogledu stopa rasta između razvijenih i manje razvijenih zemalja. Konačno, rekla bih da nismo ništa ‘pametniji’ s ovim indeksom. Dapače“, rezignirano konstatuje profesorica Silajdžić.
Odveć matematizirana formula koju nudi Hankeov indeks odstupa od poznatih mjerenja siromaštva, dohodovnosti, multidimenzionalnih aspekata, koji se mjere na direktan način, kroz razgovor sa siromašnim ljudima. Dobijeni odgovori tako kreiraju dimenzije koje reflektiraju kvalitet života nekog pojedinca – sreću ili bijedu. Prezentovani Hankeov indeks odstupa i akademskoj zajednici otvara više novih pitanja.
„Dodatno ostaje posve nejasno zašto se nezaposlenost stavlja u odnos ‘puta dva’, te da li je riječ o proizvoljnom težištu“, pita se Silajdžić.
Stručnjaci kažu da je pravljenje sličnih indeksa na godišnjem nivou jako problematično, jer neka zemlja može jednokratno upasti u probleme sa inflacijom, kao što je to bila Turska u 2022. godini ili iznedadnim prilivom migranata koji povećavaju nezaposlenost kao u Švedskoj. Ali te zemlje se ne može proglasiti bijednim na osnovu podataka iz 365 dana. Za to treba duži period. A to već postaje i sociološki problem.
“Kao i većina sličnih indeksa, i ovaj pati od odsustva historijskog, društveno-političkog, pa i kulturalnog konteksta koji je, istina, teško mjeriti, pa se visoko na ljestvici bijede, na temelju trenutnih podataka, može naći ne samo BiH, nego i jedna Turska za koju se, unatoč krizi s kojom se suočava, teško može zaključiti da je ‘bijedna’. Inače je ovakva ‘matematizacija’ društvenih procesa i fenomena, ako se ne prihvata samo kao pomoćno sredstvo u širem procesu razumijevanja nekog društva, ograničena i podložna svakojakoj manipulaciji. To naravno ne znači da treba prestati mjeriti, ali rezultate mjerenja ćemo bolje percipirati ako shvatamo kao upozorenja ili uočavanje simptoma na čijem ispravljanju treba raditi“, stava je sociolog i filozof Asim Mujkić, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
Odlazak više od pola miliona stanovnika
Zašto se BiH našla ovako visoko na listi bijede u godini kada je bila rekordno niska nezaposlenost i kada lokalnoj privredi nedostaje radnika? Doduše, prisutna je bila visoka stopa inflacije. Postoje li sistemske greške i propusti koji su uzrokovali ovakvu percepciju i radi li se na izgradnji imidža?
„Domaći eksperti već duže vremena upozoravaju na odsustvo kvalitetnog sistema koji bi prikupljao realne podatke o stupnju nezaposlenosti u BiH. Odsustvo kvalitetnih parametara, a vidjeli smo da je teško prikupiti i neke elementarnije podatke, poput popisa stanovništva, koji je u ovoj zemlji pretvoren u vrhunsko političko pitanje, naravno da šalje lošu sliku o cijeloj zemlji i društvu i podržava iskrivljene percepcije, koje se onda kroz stalnu upotrebu u javnom diskursu pretvaraju u nepobitne istine“, konstatuje Mujkić nudeći rješenja kroz hitno ažuriranje evidencije nezaposenih u cijeloj BiH.
Ipak je oko pola miliona radno sposobnih stanovnika napustilo zemlju u proteklih nekoliko godina i pitanje je odjavljuju li se s biroa rada… To se mora utvrditi ne samo zbog mogućih malverzacija, nego i zbog potencijalnih investitora, poslodavaca koji nemaju ispravan uvid u tržište radne snage, ali i institucija koje su zadužene za socijalnu zaštitu, planiranje, za artikuliranje razvojnih politika.
“Unatoč svemu rečenom, ne možemo zanemariti prijetnju bijede u BiH. Uostalom, masovni odlazak radno sposobnog stanovništva iz BiH je jasna poruka da ljudi ove zemlje ne vide nadu u bolje, a gubitak nade je predvorje bijede. Tranzicijski procesi u sferi ekonomije imaju devastirajuće rezultate. Pogrešno vođena privatizacija rezultirala je bezočnu pljačku resursa i oštro klasno podvajanje bosanskohercegovačkog stanovništva u cjelini. Na malu klasu iznimno bogatih, koji su ili direktno dio vladajuće političke elite ili su joj jako bliski, i ogromnu klasu iznimno siromašnih koja je podatna svakoj vrsti manipulacije, osobito onim vrstama kvazipatriotske mobilizacije kojima vladajuća klasa održava svoju vladavinu. A srednja klasa, doduše to nije samo problem specifičan za BiH, u potpunom je rasulu. To bi bila važna mjerenja koja nedostaju našem društvu“, zaključuje profesor Mujkić.
Siguran način za ublažavanje bijede je ekonomski rast. S tim da nije realno očekivati identičan rast u već bogatim i zemljama u razvoju. Analizirani indeks bijede sve zemlje stavlja na istu polaznu tačku.