Britanski parlamentarac i nezavisni član Doma lordova, Christopher Geidt, predložio je da se Ured visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini zatvori prema unaprijed utvrđenom vremenskom planu. U autorskom tekstu bavio se budućnošću međunarodnog nadzora u BiH, ocjenjujući da se spor oko imenovanja visokog predstavnika odnosi na jednu osobu, ali da je dublji problem sistem kojem se ne nazire kraj.
Geidt je bivši vojnik i diplomata koji je od 1992. godine gotovo deset godina radio u BiH i velikom dijelu bivše Jugoslavije. Bio je politički savjetnik i specijalni pomoćnik Carla Bildta pri Međunarodnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji, OHR-u i Uredu specijalnog izaslanika UN-a za Balkan. Također je obavljao dužnost višeg savjetnika visokog predstavnika Carlosa Westendorpa i savjetnika specijalnog pregovarača za pitanja sukcesije bivše Jugoslavije Arthura Wattsa.
U tekstu za „Euractiv“ podsjeća da je Dejtonskim mirovnim sporazumom, kojim je okončan rat u BiH, predviđena funkcija visokog predstavnika kao privremenog međunarodnog zvaničnika. Visokog predstavnika imenuje Vijeće za implementaciju mira (PIC), koje broji 55 članica, a njegove ovlasti uključuju nametanje ili poništavanje zakona i smjenu izabranih zvaničnika.
Prema Geidtovoj ocjeni, kritičari smatraju da je institucija zamišljena kao privremeno rješenje postala prepreka razvoju demokratije u BiH.
Nadzor bez vremenskog ograničenja
Geidt navodi da Evropljani i dalje nerado pristaju na ukidanje OHR-a i njegovih bonskih ovlasti, dok je Washington sve nestrpljiviji zbog onoga što smatra preprekom suverenitetu BiH koja ne podliježe odgovornosti.
„Evropljani sumnjaju da Amerikanci pokušavaju preuzeti utjecaj u institucijama koje je Brisel godinama gradio, dok Amerikanci sumnjaju da Evropa nastoji očuvati protektorat i nakon što je njegova svrha iscrpljena. Obje sumnje sadrže dio istine, a nijedna strana nema koristi od paralize. Neposredni spor odnosi se na jednu osobu, ali dublji problem predstavlja sistem kojem se ne nazire kraj“, piše Geidt.
Osvrnuo se i na ostavku Christiana Schmidta, koju je, prema njegovim navodima, podnio 1. jula, nakon čega je Vijeće za implementaciju mira trebalo hitno pronaći njegovog nasljednika. Schmidtov zamjenik, američki diplomata Louis Crishock, postao je vršilac dužnosti visokog predstavnika.
Geidt ističe da rok za imenovanje novog visokog predstavnika, 14. juli, nije ispoštovan zbog izostanka dogovora među ambasadorima PIC-a.
„Ako je cilj suverenija i ekonomski otvorenija Bosna, pitanje nije treba li OHR postojati zauvijek – jasno je da ne treba – nego kako iza sebe ostaviti državu sposobnu da opstane bez njega. Kontrolisani izlazak pruža više mogućnosti za utjecaj nego pasivno povlačenje“, navodi Geidt.
Upozorava da bi povlačenje bez jasnog plana moglo stvoriti politički vakuum koji bi iskoristili domaći interesni krugovi i vanjske sile.
Dejtonski sporazum i odgovornost domaćih političara
Geidt podsjeća da je Dejtonski mirovni sporazum prije trideset godina zaustavio rat uspostavljanjem sistema podjele vlasti između bošnjačkog, srpskog i hrvatskog bloka, umjesto izgradnje potpuno funkcionalne jedinstvene države.
„To je samo po sebi bilo postignuće, ali riječ je o mirovnom sporazumu sastavljenom na brzinu kako bi se zaustavilo ubijanje, a ne o ustavu osmišljenom da razradi funkcionisanje države“, piše britanski parlamentarac.
Smatra da je BiH i dalje zaglavljena između ustavne arhitekture nastale u vanrednim okolnostima i funkcionisanja suverene države.
Prema njegovom mišljenju, međunarodni nadzor bez vremenskog ograničenja ne podstiče dovoljno reforme niti domaće političare primorava da preuzmu odgovornost. Umjesto toga, oni se mogu skrivati iza izvanrednih ovlasti međunarodnog administratora.
Geidt smatra da su takvo stanje dodatno pogoršali zanemarivanje BiH u evropskim političkim krugovima i nefunkcionalnost PIC-a, koji se, kako navodi, gotovo dvije decenije nije sastao na ministarskom nivou.
Osvrnuo se i na ulogu Rusije u PIC-u, ocjenjujući paradoksalnim da država koja vodi rat protiv jednog evropskog susjeda učestvuje u odlučivanju o miru u drugom. Podsjetio je da ruski pokušaj da to pitanje pokrene u Vijeću sigurnosti UN-a 2021. godine nije uspio te da Moskva od tada uglavnom bojkotuje rad PIC-a u vezi s BiH.
Istovremeno je naglasio da međunarodni nadzor ne oslobađa odgovornosti domaće političare.
„Ništa od ovoga ne oslobađa odgovornosti bosansku političku klasu, čiji su brojni pripadnici i dalje zarobljeni u prošlosti i namjerno djeluju provokativno upravo zato što ih ovlasti visokog predstavnika štite od posljedica“, navodi Geidt.
Predlaže poseban vremenski plan za zatvaranje OHR-a
Geidt podsjeća da se o zatvaranju OHR-a govorilo još 2007. i 2008. godine, ali da je umjesto toga uveden program „5+2“, koji podrazumijeva pet ciljeva i dva uslova za okončanje međunarodnog nadzora.
Prema njegovoj ocjeni, činjenica da pojedini kriteriji nisu ispunjeni ni gotovo dvije decenije kasnije pokazuje da sistem bez preciznog vremenskog okvira ne predstavlja jasan plan tranzicije.
Kao posljedice navodi i ekonomske i demografske izazove, tvrdeći da investicije odlaze u Zagreb ili Beograd, dok mladi iz BiH odlaze u Beč i München umjesto da karijere grade u svojoj zemlji.
Geidt se pozvao i na nedavni tekst bivših visokih predstavnika Carla Bildta i Wolfganga Petritscha za „Frankfurter Allgemeine Zeitung“, u kojem su se založili za ukidanje OHR-a bez odlaganja.
Ipak, smatra da zatvaranje OHR-a ne bi trebalo direktno vezivati za pristupanje BiH Evropskoj uniji, jer je riječ o procesu čiji se rokovi stalno mijenjaju.
Umjesto toga, predlaže da PIC ponovo bude sazvan na ministarskom nivou, da mu se odredi jedan konkretan zadatak i da se imenuje osoba prihvatljiva i Washingtonu i evropskim prijestolnicama, koja bi pregovarala o uređenju BiH nakon zatvaranja OHR-a.
Takav visoki predstavnik, prema Geidtovom prijedlogu, trebao bi utvrditi realan vremenski plan na osnovu kriterija „5+2“, redovno objavljivati napredak i postepeno zatvarati Ured kako se ciljevi budu ispunjavali.
Američko-evropski dogovor kao put naprijed
Geidt smatra da bi Washington i evropske prijestolnice mogli postići dogovor u kojem bi SAD insistirale na manje nametljivom međunarodnom nadzoru i većoj otvorenosti za poslovanje, dok bi Evropa zahtijevala da tranzicija ostavi iza sebe funkcionalne institucije.
Kao primjer regionalne saradnje navodi Berlinski proces, inicijativu koju podržavaju Berlin i Brisel, a koja je usmjerena na ekonomsku integraciju umjesto na neograničeni politički nadzor.
Prema njegovom mišljenju, BiH može postati stabilniji partner kada bude trgovala, privlačila investicije i gradila institucije kao suverena država.
Zaključuje da cilj ne bi trebao biti produžavanje postojećeg sistema za još nekoliko decenija, nego njegovo plansko i vjerodostojno okončanje, uz izgradnju institucija koje mogu samostalno funkcionisati.
„Bosna je provela trideset godina zaglavljena između međunarodnog nadzora i suverene odgovornosti. Sada cilj ne bi trebao biti još trideset godina upravljanja takvim stanjem, nego njegovo okončanje – promišljeno i vjerodostojno – na način koji podjednako služi suverenitetu Bosne te američkim i evropskim interesima. Bosna bi tada mogla učiniti ono za šta je već dugo spremna: graditi vlastitu budućnost, umjesto da je samo podnosi“, zaključio je Geidt.