Hadžifejzović: “Amir Sužanj, kratko, ne analizira Dodika u sudnici ali vas podsjeća da je taj političar došao na vlast tako što su ga stranci doslovce, bukvalno, donijeli na vlast i bukvalno ga postavili,a sada je na sudu baš zbog tih stranaca. Čemu sva ova, ovolika drama – sud, prepucavanje, ružne riječi, uvrede – i najgore – opasnosti po mir – kada stranci imaju prijeki sud – odmah mogu da presude – i po Dejtonu i po bonu. Zašto diplomatski , pravni bon- ton, kada imaš bon?
Amir Sužanj: “Međunarodni krugovi u ovoj zemlji godinama su, korak po korak, tolerisali političke ispade Milorada Dodika, čovjeka koji je njihov direktan proizvod i kojeg su oni doveli na vlast, sve dok nije došao u fazu da potpuno obesmisli i međunarodnu zajednicu i Vijeće za implementaciju mira i odluke visokog predstavnika, smijući im se u lice. Tako se dogodilo da je baš na dan kominikea Vijeća za implementaciju mira poručio kako u Republici Srpskoj takve papire koriste kao toalet papir, nazivajući visokog predstavnika smradom, a američkog ambasadora kretenom.
Prosto je nevjerovatno kako je nekad ozbiljna međunarodna diplomatija pala na tako niske grane. Dodikova strategija razaranja Bosne i Hercegovine i obesmišljavanja međunarodne zajednice je vrlo jednostavna, kabadahijski prosta, a godinama prolazi pored onih koji sebe nazivaju garantima Dejtonskog sporazuma – obezvrijediti i učiniti smiješnim institucije ove zemlje, blokirati sve procese i reforme, a onda tvrditi da je Bosna i Hercegovina nemoguća, obesmisliti Sud Bosne i Hercegovine i sudske procese i na kraju naći način da sve to bude nekažnjivo, što se i pravno nazire najavom Zakona o imunitetu, koji priprema Narodna Skupština Republike Srpske.
Međunarodni krugovi su se odavno ružno poigrali sopstvenim kredibilitetom i ugledom. Ne samo da Milorad Dodik provodi jednu siledžijsku politiku u zemlji, nego su njegovu retoriku preuzeli i brojni drugi visoki funkcioneri SNSD-a, kojima to ne leži, ali vjeruju da je to trend i da su na taj način interesantni narodu, čak duhoviti. U toj palanačkoj, primitivnoj političkoj predstavi javnost stiče utisak da sve te političke igre predsjednika Republike Srpske prolaze i da mu zapravo niko ništa ne može.
Dok Dodik ruši, razara i ismijava i domaće i međunarodne institucije, izvodeći kabadahijski šou i pred Sudom Bosne i Hercegovine, na poruku visokog predstavnika kako je međunarodna zajednica spremna braniti Bosnu i Hercegovinu u slučaju potrebe, običan građanin, ubogi stanovnik ove zemlje, može se samo zapitati – a čime će nas to braniti kad Dodik, ohrabren ruskom podrškom i neshvatljivom popustljivošću zapada prema njegovim secesionističkim potezima, jednog dana u Narodnoj skupštini Republike Srpske proglasi nezavisnost, pa nam instalira zamrznutu krizu kiparskog tipa? A nema razloga da to ne očekujemo nakon svega što mu je tolerisano sve ove godine. Šta će ga to spriječiti kad i institucije i sudovi ove zemlje budu potpuno obesmišljeni, a dezorijentisani međunarodni mehanizmi svedeni na besplodne osude i upozorenja?”