Njenu poruku vam prenosimo u cijelosti:
Kakav smo mi kusur od drzave, kad smo spali na to, da dio starije populacije, koju treba da se postuje, da im se prave ustupci, da ih se uvazava “zalijepi” pesnicom djevojku, koja moze unukom da mu bude?Kakav smo mi kusur od drzave, kad treba djevojke da se razracunavaju sa nasilnicima?Kakav smo kusur od drzave, kad zaobidjes osobu svojih proporcija, pa svoj bijes iskalis na onoj, na kojoj se sila lakse primjenjuje?Kakav smo kusur od drzave kad u centru glavnog grada tramvaj pun muskaraca, NE REAGUJE na nasilje nad djevojkom?Kakav smo kusur od drzave kad isti ti KAOOOOO muskarci, lezerno napuste taj isti tramvaj i s vana posmatraju kako jedna mrvica od ZENE nastoji da se odbrani i ne bude pizda onoliko koliko i svi oni?SRAMITE se svi vi, koji ste gledali i radije se drzali po strani, sramite se svi vi kojih se nije ticalo nasilje nad jednom osobom koja je veceras bila neciji predmet izzivljavanja. SRAMITE SE svi vi koji ste radije stajali u mjestu i cuvali svoje dupe, nije to kao vasa stvar. Ne brinite sutra kad vasa kcerka, sestra, majka, supruga budu slabije od nekoga. SRAMITE SE i ostanite po strani. ZANIJEMITE isto onako kako ste bili nijemi dok je neko tukao tudje dijete, tudju kcerku, tudju sestru.SRAMITE SE odrona koji ste postali, godina koje ste iskljucivo u dupe nabili, nit su icemu vrijedile nit znacile. PROMASAJI. Cesto sam se pitala kako ljudi mogu olahko koristit recenicu: “zali, Boze zraka koji udise”, no ja sam danas zalila zrak koji su udisale sve osobe koje sam oko sebe vidjela.Propali smo, skoro pa nestali. Krecemo se, ne dozivljavamo, disemo ne produkujemo. Propali, jos malo pa nestali. Majcinstvo samo za svoje dijete, izostalo za ono neke druge majke, ocinstvo za svoju, nikad za tudju djecu. MUSKARAC UNUTAR SVOJA CETIRI ZIDA, vani ipak neka mjesavina kukavicluka, zakazalog odgoka, deformisane hrabrosti, tovara straha… Stanes tako na sekund, minut, pitas se sta se desava, cudis se. Prosto nije realno. Nekad su djedovi bili ona fina gospoda, sto te oslovljava sa “sine” , kad naidje ulicom u starom fazonu hlace na peglu i perfektno ispeglana kosuljica, tu i tamo poneka francuska kapica, a sad….. Sad su to ipak nasilni, matori jarci sto se balavicama podviruju pod suknju, dizu ruke na one sto im unuke biti mogu. Zabiravili ste sta neizostavno morate na sebe navuci u kombinaciji s kosuljom i onim ulastenim crnim cipelama. Nekad ste sa svim tim na sebe navlacili gospodstvo, navlacili hunjer, ljudskost, a sad sve kontra tomu. Sve ste unistili, zaboravili sistem pravih vrijednosti, sahranili ga. Smetnuli najvaznije onih sedamnaest godina nikad ne mozete prebaciti u svoje sedamdesete. S godinama koje na ledjima nosite prodjite i prozivite ono sto za sobom vuku.Budite na vrijeme mladici, tinejdzeri, prodjite krizu sredjnjih godina, sasvim je okej. No jednog dana kad vas budu oslovili sa dedo, djed ili kako vec, naucite kako s tim da se nosite. Za frustracije postoje nacini kako ih se rijesiti, za bolesti postoje ustanove koje se time pozabave. Kad vec ponesete titulu revizora, onog hrabrog, strasnog cike u tramvaju, koji bi trebao povesti racuna da sve bude po PSu, dovesti sve u red, naucite kako se to radi. Hrabrost se ne pokazuje stajanjem po strani. Crno je elegancija, gospodska boja, djevojcice nose rozu. Buduci da ih vec oponasate odijenite onda i tu rozu, bolje ce vam pristajati. Vratite nam onu vojsku pod moranje, vratite nam onaj tovar muskosti u muskarcima, kad naidje ulicom nek je svaki kao oslonac, kao stub kog se uhvatite pri posrtanju, pru padu. I molim vas dajte mi neku metlu veliku, onu za velike deponije za ovaj odron koji ste postali. Neophodno je zaustaviti umnozavanje, otelo se kontroli…Smece odlazemo na jednu kamaru, u konacnici ce tako biti i sa ovim tzv pokusajima ljudi. Mislite o ovome. Nikad ne znate u koji tramvaj ulazi jedna od vasih voljenih osoba, s titulom zene. Ne znate cije frustracije ce se pesnicom spustati na necije obraze, ne znate koliku traumu ce sutrasnja vika neke psihoze ostaviti na vase dijete. Mislite, ako bar toliko mogu, zatraziti od vas. Nemojte ostajati slijepi kod zdravih ociju. Nemojte, jer ce doci trenutak kad cete se jako kajati. Sve se vrati, zivot je bumerang, svaka situacija trazi uzrok, vlasnika, rjesenje, svakome po zasluzi stigne. Ne budite pizde, stvoreni ste za nesto, ne da biste se tresli od straha. Kipove izradjuju ljudi, a vama se ipak Bog bavio, zar da bacite vrijeme koje je protracio na vas? Hocete li stvarno sve prokockati? Predomislite se… Nemojte biti “muskarac” koji skriven iza vrata upucuje pitanje da li je sve okej, niti “feministkinja” sto dalje od pruzanja pomoci kome je potrebna. I niposto ne stvarajte takve kakvi ste…. Dovoljno vama takvima sto se bavimo. Sramite se Sarajlije, srami se Sarajevo sta si u okrilju skrilo, sramite se sve jedinke koje ste muskarcem nazvane, a to ste ponajmanje. Zorom sutra na rasprodaju u najblizi butik sa zenskom odjecom, nakracu suknju navucite na sebe. Svakako njome nemate sta skriti……