…radije povlačio nego bio u prvom planu. No, neka njegova povlačenja, ovo pretkraj života, i nisu bila samovoljna.
Autor četiriju opera, dobitnik Šestoaprilske i ostalih nagrada, bio je zaboravljen, odgurnut. I kada je umro, oni koji su ga se sjetili predlagali da se samo sahrani i to ne u nekoj aleji u Tuzli ili Sarajevu, već na običnom groblju i još bez komemoracija.
Fatmir Alispahić, koji nije zaboravio Asima, štaviše, za života mu odlazio na razgovore, pa ga snimao, pa s njim divanio, izvukao je cijelu priču kako dolikuje Asimu. I komemoracije i bolji komad zemlje za počinak i priču – ko je zaista bio Asim Horozić.
Osim opere “Aska i vuk” za djecu i odrasle, tri opere su naša historija, naša Bosna, naša kultura i tradicija – “Hasanaginica”, “Zmaj od Bosne” i “Derviš i smrt”, koju nije uspio završiti. Koliko tuge je pretočio iz sebe u djelo “Kapija” posvećeno tuzlanskoj djeci ubijenoj na kapiji. Simboličan je trenutak smrti: dok je završavao operu “Derviš i smrt”.