Ljubav, nada i snovi o zajedničkoj budućnosti nisu nestali ni usred rata. To potvrđuje i potresno pismo koje je jedna od srebreničkih žrtava 27. septembra 1994. godine napisala svojoj voljenoj Leli, godinu dana prije genocida u Srebrenici.
Pismo, koje je ovih dana objavljeno u serijalu “Pismo iz Srebrenice” na Instagram-stranici Official.srebrenica, predstavlja autentično svjedočanstvo jednog vremena u kojem su ljudi, uprkos gladi, granatiranju i neizvjesnosti, sanjali samo mir i život s onima koje vole.
U nekoliko rečenica autor otkriva najveću želju – da rat konačno završi kako bi mogao ostvariti ono o čemu mašta…
“Lelo, ako Bog da kada prestane da puca, kad prestane ova borba sa dušmanima, doći ću i zaprositi te. Imat ćemo lijepu djecu, ako Bog da.”
Posebno potresan dio pisma dolazi na njegovom kraju, gdje autor pokazuje da je bio svjestan koliko je rat nepredvidiv i koliko malo toga može obećati.
“Ja znam da ćeš ti ostati živa, možda ćeš i naći nekog momka, ali nikada te niko neće voljeti više od mene. Nemoj da me zaboraviš i piši…”
DA SE NIKAD I NIKOME VIŠE NE PONOVI SREBRENICA!