Bjegunac od bh. pravosuđa i lice sa Interpolove potjernice, Milorad Dodik, dao je intervju za “Jerusalem Post”. Po sopstvenom priznanju, rekao je da je sam zatražio razgovor s ovim medijem.
U nastavku vam prenosimo cijeli intervju, koji je inicijalno napisan na engleskom jeziku. Na samom početku, novinar Zvika Klein, izdvojio je rečeničnu napomenu pri razgovoru s Dodikom, citirajući ga: “Svijet treba da shvati: ne postoji miran suživot gdje se uvijek očekuje da se jedna strana izvini. To smo pokušali. Nije uspjelo.”
Kada je predsjednik RS, Milorad Dodik, u srijedu sjeo s namjerom da održi ekskluzivni intervju sa mnom u kancelariji “The Jerusalem Posta” u Jerusalemu, učinio je to na vlastiti zahtjev.
Njegovi predstavnici su nam se obratili prije njegovog putovanja u Izrael, tražeći medijsku platformu za direktan razgovor s Izraelcima i širim jevrejskim svijetom.
Njegov cilj je da podigne svijest o rastućem antisemitizmu i da podvuče ono što on opisuje kao historijsku vezu između srpskog i jevrejskog naroda.
Ali manje od 24 sata kasnije, naslovi se više nisu ticali antisemitizma. Sud u Sarajevu raspisao je međunarodnu potjernicu za Dodikom, optužujući ga da podriva ustavni poredak Bosne i Hercegovine i prkosi odlukama Ureda visokog predstavnika, međunarodnog tijela koje nadgleda krhki mir u zemlji. Sud je raspisao potjernicu i za predsjednikom Skupštine RS, Nenadom Stevandićem.
Tajming je iznenađujući. Dodik je već stigao u Izrael kada je to saopćeno. Prema Ynetu, on je iznenada napustio Jerusalemsku konferenciju o antisemitizmu nakon samo sat vremena, navodno nakon što su ga izraelski zvaničnici obavijestili da je njegovo prisustvo diplomatski problematično. Ali istina je da je ostao do kraja samita i čak se fotografisao s premijerom Benjaminom Netanyahuom.
„Došao sam u Izrael da govorim protiv antisemitizma“, rekao mi je. “Umjesto toga, otkrio sam da sam nepoželjan – gost koji se osjećao kao uljez.”
Da bismo razumjeli zašto je ovo važno i zašto je “Post” pristao da vodi ovaj intervju, bitno je sagledati širu sliku.
Dodik nije običan regionalni političar. Kao predsjednik RS – autonomnog entiteta sa srpskom većinom u Bosni i Hercegovini – postao je centralna i polarizirajuća ličnost u balkanskoj politici. Nekada smatran umjerenim reformatorom, Dodik je u protekloj deceniji zauzeo žestoki nacionalistički i proruski stav. On je u više navrata prijetio da će se otcijepiti od Bosne i Hercegovine i radio je na slabljenju centralne vlasti u Sarajevu, što je dovelo do toga da ga kritičari optužuju da gura zemlju ka ponovnoj etničkoj podjeli… ili još gore.
Njegovi geopolitički saveznici su podjednako provokativni. On održava bliske odnose s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i često je kritikovao Evropsku uniju i Sjedinjene Države zbog, kako on to naziva, njihove “intervencionističke” politike na Balkanu.
„Zapad želi da nametne liberalne vrijednosti koje nemaju veze sa našom historijom ili identitetom“, rekao mi je. “Pokušavali su implementirati svoje rješenje trideset godina… i nije uspjelo. Sada je vrijeme da nas puste da mi Srbi odlučujemo o našoj budućnosti.”
Dodikova podrška politici iz Trumpove ere također je imala cijenu. Za svoje uvrštavanje na američku listu sankcija 2017. krivi svoju glasnu podršku tadašnjem kandidatu – Donaldu Trumpu.
“Tada sam trebao za nekoliko dana doći na Trumpovu inauguraciju”, rekao je. “Dva dana prije mog leta, Obamina – Bidenova administracija me je sankcionirala. To je bila politička kazna.”
Otad, Dodik se pozicionirao kao nepokolebljivi protivnik liberalnog međunarodnog poretka – to je stav koji se može poistovijetiti sa nekim ekstremno desničarskim pokretima u Evropi i šire. Ali to mu je također donijelo rastuću izolaciju.
Zašto Izrael? Zašto sada?
Dakle, zašto je došao u Izrael i zašto je želio da govori o antisemitizmu?
„Srbi i Jevreji su zajedno patili“, rekao je on. “Razumijemo šta znači biti na meti, kako je to kad vam mijenjaju historiju, biti kriv za sve… To se dešava nama u Bosni, kao što se dešava i Izraelu u svijetu.”
Dodik je insistirao na stavu da je Sarajevo, glavni grad BiH, postalo središte islamističkog utjecaja, optužujući bošnjačke (bosanske muslimanske, op. a.) lidere da održavaju veze sa Iranom i omogućavaju širenje radikalnih ideologija.
“Tokom građanskog rata, najveća ambasada u Sarajevu bila je Iranska – imala je 480 ljudi, a većina njih su bili špijuni”, rekao je on. “Oni su obučavali mudžahedine borce u Bosni, od kojih su neki kasnije učestvovali u globalnim terorističkim napadima, uključujući i onaj 9/11.”
“Dozvoljeno je da antisemitizam napreduje u dijelovima Bosne”, rekao je on, dodajući da u Sarajevu “veličaju i projektuju palestinske zastave na zgrade, dok u Banjoj Luci dižu izraelsku zastavu”.
Neke od Dodikovih tvrdnji su istinite. Tokom rata u Bosni devedesetih, strani borci, uključujući mudžahedine koje podržava Iran, bili su prisutni na bošnjačkoj strani. Danas su neki zapadni zvaničnici zabrinuti zbog iranskog i turskog utjecaja na muslimanske većinske oblasti u Bosni – posebno u kontekstu rastućeg antisemitizma u Evropi.
Ali Dodik gazi i u opasni historijski revizionizam. On je više puta negirao genocid u Srebrenici, uprkos presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde. U ovom intervjuu je rekao da je oznaka genocida “politička izmišljotina”.
“Rezolucija UN-a o Srebrenici usvojena je sa samo 84 glasa za od ukupno 193”, rekao je on u intervjuu za “Post's Eldad Beck” prošle sedmice. “To nije konsenzus; to je kampanja. Ne postoji rezolucija o Jasenovcu, kada je na stotine hiljada Srba i Jevreja ubijeno od strane Hrvata i muslimana. Zašto ne postoji?”
Ovaj narativ zasnovan na žalopojkama – o Srbima kao historijskim žrtvama, o nepravedno okrivljenima, o tome da ih je Zapad napustio – veliki je dio Dodikove retorike. Ali on također sadrži dosljednu liniju: duboku sklonost Izraelu, posebno onom Izraelu od 8. oktobra 2023., onom koji se bori za legitimitet suočen s rastućim međunarodnim neprijateljstvom.
“Nas ne zanima rat”, rekao je. “Ali mi također nismo zainteresirani za život u zemlji u kojoj je naš identitet izbrisan, a naši ljudi su krivi za sve. To je ista priča koju doživljava Izrael. Pogledajte reakciju na ‘Hamasov’ masakr, a zatim pogledajte kako se svijet odnosi prema Izraelu.”
Rizična platforma?
Neki bi mogli dovesti u pitanje odluku da se Dodiku da prostor na medijskoj platformi, posebno kada se protiv njega vodi sudski postupak. Ali novinarstvo – pravo novinarstvo – znači postavljanje pitanja, čak i ljudima s kojima se suštinski ne slažemo. To znači pustiti čitaoce da sami prosude.
U ovom slučaju postoji i dodatni ugao gledanja: Dodik nije samo balkanski nacionalista; on je također neko ko je tražio od Izraela da prenese svoju poruku. Odabrao je da razgovara sa jevrejskim narodom – ne preko Moskve ili Beograda, već u Jerusalemu. “Post” nije i neće stati na stranu u sukobu koji nije direktno u našoj jurisdikciji.
“Svijet treba da shvati: nema mirne koegzistencije u kojoj se uvijek očekuje da se jedna strana izvini”, rekao je. “Pokušali smo to. Nije uspjelo.”
Kompletan intervju bit će objavljen sljedeće sedmice. Dugačak je, složen i provokativan. Uključuje Dodikova razmišljanja o Trumpu, Putinu, Ukrajini, Iranu i onome što on vidi kao “moralni pad Zapada”. Neke od njegovih izjava sigurno će izazvati bijes, dok druge mogu odjeknuti iznenađujuće…
NAPOMENA: Načinjene su minimalne uredničke intervencije u ovom tekstu, i to samo u kontekstu što boljeg i vjernijeg prijevoda na bosanski jezik.
BONUS VIDEO