Kasno večeras, Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine objavili su da je Milorad Dodik, predsjednik entiteta RS, dao iskaz pred pravosudnim organima te da je odmah potom održano ročište na kojem su mu izrečene mjere zabrane, čime je obustavljena ranije izdata naredba o pritvoru.
Ova vijest formalizuje ono o čemu se u javnosti već danima spekulisalo – da su intenzivno vođeni razgovori o načinu da se proces protiv Dodika institucionalno “omekša”, bez direktne konfrontacije sa zakonodavnim normama.
Dodik se, u pratnji pravnog zastupnika, pojavio pred Tužilaštvom BiH, gdje je dao izjavu, nakon čega je Sud vrlo brzo zakazao i održao ročište. Rezultat: izricanje izuzetno blagih mjera, koje uključuju povremeno javljanje nadležnim institucijama – što, s obzirom na činjenicu da se više od tri mjeseca nalazio u statusu bjegunca, predstavlja iznenađujuće blagu pravosudnu reakciju.
Ovakav razvoj događaja, umjesto da potvrdi jačanje institucija, dodatno naglašava institucionalnu krizu. Očigledna nesposobnost da se pravosudni sistem primijeni jednako na sve, otvara pitanje pravne (ne)jednakosti i dosljednosti.
Posebno zabrinjava činjenica da se dvojica visokih zvaničnika iz RS-a – premijer Radovan Višković i predsjednik Narodne skupštine Nenad Stevandić – i dalje nalaze izvan domašaja državnih organa. Protiv njih su još uvijek na snazi potjernice, a za razliku od Dodika, nisu pokazali ni simboličnu spremnost na saradnju sa institucijama BiH.
Odsustvo njihove odgovornosti i dalje demonstrira selektivnu (ne)moć države da djeluje na cijeloj svojoj teritoriji. Time se dodatno potvrđuje duboka politička instrumentalizacija pravosuđa, koja ostavlja dugoročne posljedice na kredibilitet institucija i povjerenje građana u sistem.
U tom kontekstu, pažnja javnosti sada se okreće ka međunarodnim akterima – posebno Evropskoj uniji – i njihovom tumačenju ovih dešavanja. Ukoliko ovi potezi budu predstavljeni kao napredak ka pravnoj stabilnosti i institucionalnom poretku, to bi moglo potvrditi sumnje da je vladavina prava u BiH koncept ograničen na određene društvene slojeve i političke kalkulacije, a ne univerzalni princip koji važi za sve.
OVO JE DOKAZ DA SU INFORMACIJE FACE-a TAČNE I ISTINITE!