On je ponovio da kantonalna preduzeća nisu linearno smanjila tu cijenu prema krajnjim potrošačima niti prema privredi.
“Nakon što je krajem 2015. godine smanjena veleporodajna cijena plina sa 754 na 640 KM po hiljadu kubika, cijena isporuke toplotne energije je povećana za 15 posto, a ne smanjena 15 posto. Tako da je efekat povećanja cijene u isporuci toplotne energije prema građanima bio plus 30 posto. Kada je ova cijena smanjena prema Sarajevogasu distributivna marža za stanovništo je povećana sa 6 na 8 feninga i to povećanje iznosa u marži je više od 30 posto”, kazao je Džindić.
Dodao je da je cijena za industriju tada u to vrijeme povećana sa 23 na 25 feninga što je oko 10 posto.
“Ovo znači da je prosječna distributivna marža iznosi 12 feninga ili 120 KM, što se tiče Sarajevogasa. A što se tiče marže BH-Gasa u kalkulaciji ona iznosi 3 feninga ili 30 KM. Razlika u distributivnoj marži između BH-Gasa i Sarajevogasa je 400 posto”, kazao je Džindić dodavši kako “vrlo jasno i precizno objašnjava način na koji je smanjena cijena i način na koji su distributivne kompanije povećale cijenu prema krajnjim potrošačima”.
Džindić je kazao kako “ono što je Vlada FBiH uradila od 2015. do 2019. građani i privreda nisu osjetili”.
Prozvani direktor BH-Gasa Jasmin Salkić rekao je da je jedini razlog sadašnjeg rasta cijene plina u Bosni i Hercegovini rast cijene od ruskog isporučioca.
“Nama ovo omogućava dalje redovno poslovanje, da održimo pozitivnu priču koju smo napravili i koju gradimo prema Južnoj interkonekciji, što je osnovni i strateški cilj Vlade Federacije BiH, na kraju krajeva i Bosne i Hercegovine”, kazao je Salkić.