U koncentracionom logoru Omarska kod Prijedora svaki metak bio je nagrada. Neprekidno smo slušali bespomoćne krike i vapaje ljudi – sjeća se uoči godišnjice raspuštanja logora Nusreta Sivac.
Ona je u Omarskoj provela najgora dva mjeseca u životu.
S bivšim logorašima i članovima porodica ubijenih u Omorskoj, Sivac će danas obići mjesto stradanja i obilježiti 27. godišnjicu od datuma koji smatraju početkom zatvaranja ovog logora.
Logor Omarska otvoren je 26. maja 1992. godine, a zatvoren nepuna tri mjeseca poslije. U tako malo vremena, kroz logor je prošlo skoro 8.000 logoraša, a skoro 700 ih je ubijeno ili nestalo.
Sjećamo se svih onih koji nisu preživjeli taj logor. Sjećanja ne blijede, meni se čini da je, kako vrijeme odmiče, sve upečatljivije i prisutnije. Nažalost, nisu pronađeni svi oni koji su ubijeni u tom logoru. Naši sugrađani srpske nacionalnosti nisu spremni da nam pomognu da se ubijeni pronađu – govori Sivac.
Svih ovih godina, hrabro i otvoreno govori o stradanjima i zločinima koji su učinjeni u logoru. Među prvima je progovorila o torturama kojima su bile izložene žene.
Dan smo započinjale brojanjem mrtvih ili masakriranih, koji su bili pobacani na travnjaku ispred zloglasne Bijele kuće. Nekad je taj broj bio zastrašujući. Nekad 25, nekada i više, zavisi od toga kako su naši mučitelji bili raspoloženi – kazala je Sivac.
I danas će preživjeli i njihove porodice pred Bijelu kuću donijeti spomen-ploču, za koju nikad nisu uspjeli dobiti dozvolu prijedorskih vlasti da je postave.
Tako će bivši logor na samo jedan dan postati memorijalni centar.
Za zločine počinjene u logorima na području Prijedora, u Hagu je osuđeno 11, a pred Sudom BiH još četiri osobe.