Govor mržnje u BiH je evoluirao, dobio nove oblike, ali i nositelje, dok oni koji koriste govor mržnje preko interneta uglavnom ostaju skriveni jer su anonimni ili imaju lažne profile, ocijenjeno je u utorak u Mostaru na radionici “Govor mržnje” koju je organiziralo Vijeće za tisak u BiH u okviru USAID-ovog petogodišnjeg programa osnaživanja neovisnih medija kojeg provode Centar za promociju civilnoga društva i Otvorena mreža.
Radionica, koja je okupila novinare, urednike, suce i odvjetnike, imala je za cilj podizanje svijesti i znanja sudionika o govoru koji širi, potiče ili opravdava mržnju, netoleranciju, diskriminaciju i neprijateljstvo, a govorilo se i o mjerama na suzbijanju govora mržnje.
– Najprisutniji oblik govora mržnje devedesetih godina u BiH je bio eksponiran na etničkoj, nacionalnoj, odnosno religijskoj osnovi, ali i kao negiranje zločina i veličanje totalitarnih ideologija. Taj oblik je ostao konstanta, ali je u međuvremenu evaluirao, odnosno varirao – kazao je doktor žurnalističkih znanosti Enes Osmančević.
Po njegovim riječima, taj oblik mržnje sada je postao skriven, neuhvatljiv, alegoričan i sada se manifestira kao mržnja prema političkim neistomišljenicima, kao i kroz negiranje zločina.
Osmančević je istaknuo kako su u ranoj fazi devedesetih godina glavni protagonisti govora mržnje bili političari i vjerski velikodostojnici, a sada su im se pridružili i umjetnici, sportaši pa čak i sveučilišni profesori.
Upozorio je kako je govor mržnje postao glavno sredstvo političke borbe, a da nitko ne reagira na to.
– Kada bi imali državu koja bi dosljedno sankcionirala sve pronositelje govora mržnje, onda bi na političkoj sceni ostalo jako malo sadašnjih političara – ustvrdio je.
Političarima je, smatra Osmančević, cilj ostati što duže na vlasti, a govor mržnje pokazao se kao “jeftino gorivo” koje održava postojeće političke oligarhije na pozicijama moći.
Kada su u pitanju prenositelji govora mržnje taj posao obavljaju mediji, dodao je.
– Mediji su ti koji neselektivno i nekritički prenose izjave političara u dnevno-političko komunikaciji, bez ikakvog filtera i kritičkoga upozorenja. Mediji imaju mogućnost ograditi se od takvih izjava, upozoriti publiku na štetnost takvih izjava ili čak bojkotirati takve izjave. Mediji, na žalost, to ne rade jer je prisutna pristranost medija koja opet pokazuje da je novinarska profesija još uvijek nesamostalna u odnosu na politiku – istaknuo je Osmančević.
Husein Oručević iz OKC-a Abrašević i menadžer projekta uime Vijeća za tisak Slaviša Prorok složili su se da razvijanje tolerancije na različitost i podizanje svijesti o negativnostima diskriminacije mogu imati iznimne učinke u suzbijanju govora mržnje.
“Svatko od nas kao individua, ali i kao zajednica i društvo, odgovoran je da spriječi govor mržnje, zaštiti slobodu govora i zaštiti one koji su najviše izloženi govoru mržnje, a to su manjinske grupe i svaka različitost po etničkoj, gender, seksualnoj ili drugim osnovama”, zaključeno je na radionici.
Sudionici radionice osvrnuli su se i na entitetske i državne kaznene zakone koji prepoznaju govor mržnje i predviđaju sankcije, ali se, kako je rečeno, ti zakoni u praksi ne primjenjuju.
Također je istaknuto da su kazne na državnoj i entitetskim razinama različite i ograničavajuće.