Lejla: Vakcinisani smo, moramo biti primjer ljudima! Dešava se svašta unutar bolnica. Popravili ste mi dan, kao medicinska sestra nakon godinu, našminkala sam se i imam frizuru!
Šefik: Dešava se svakodnevna, danonoćna drama! 24 sata medicinski radnici ne izlaze iz bolnica! Imali smo mali predah u januaru do polovine februara kada se nastavilo s rapidnim povećanjem broja hospitaliziranih!
Sanda: U smjeni smo! Popunjeni su kapaciteti! Slobodna mjesta se brzo popunjavaju!
Igor: Stanje je alarmantno i zabrinjavajuće! UKC RS ima još uvijek mjesta za sve pacijente i svaki pacijent koji zahtijeva hospitalizaciju će na vrijeme dobiti pomoć i njegu! Pomaže nam centar za rehabilitaciju koji prima pacijente sa lakšom kliničkom slikom. Na respiratorima ima mjesta! Teški su pacijenti, uslovi za rad su još uvijek zadovoljavajući.
Sanda: Majka sam troje djece. Bilo je teško u početku. Strah da se može desiti da se ja razbolim postoji od prvog momenta, upozorila sam roditelje i djecu. Godinu dana nisam oboljela i vakcinisala sam se i revakcinisala, ali i dalje 100% poštujem mjere.
Lejla: Poenta prave medicinske setre kada radi srcem: dobijete snagu! Pacijent kroz zaštitno odijelo vidi bore smijalice i tako pružamo podršku. Jako je teško, ali neka snaga se nađe.
Šefik: Radnici ne napuštaju i neće. Oni koji rade ovaj posao moraju ga voljeti. Centar pažnje nam je bolestan čovjek. Kada vidite čovjeka koji se bori za svaki naredni dah ne možete da ne uradite sve što je u vašoj moći.
Igor: Još uvijek uspijevamo nositi se sa obimom posla! Svaki pacijent na vrijeme dobija njegu i terapiju. Ne garantujem za budućnost, ukoliko se nastavi sa istodnevnim brojem zaraženih. Pitanje je hoćemo li imati slobodnih kreveta i koliko ćemo se uspjeti tada posvetiti svakom pacijentu da ih održimo u životu. Trenutno je dosta ljudi srednje i mlađe životne dobi. Popunjen je odjel s pacijentima između 40-ih i 50-ih godina. Mlađi se javljaju s kliničkom slikom zbog dugog boravka kući i kasnog javljanja doktoru. Bilo koji simptom se mora odmah prijaviti.
Sanda: 26 godina radim na infektivnoj klinici. Imali smo i ranije epidemije, ali ovako nešto, nikada! Ranije smo morali poznavati pacijenta i njegovu historiju. Sada se trudimo da zapamtimo samo imena. U letu saznajemo informacije o njima. Srodimo se s pacijentima! Ljudi su preplašeni! Moramo ih ohrabriti i dati podršku! Desilo mi se da me pacijent moli da pređem na jedan krevet, jer su već dva pacijenta otišla s tog kreveta, a ja ležim još. Mi nismo obučeni, mi smo snađeni! Vremenom je sve leglo. Neka svako pođe od sebe, neka svako brine o sebi. Nisu se poštovale mjere! Zašto da ne budem brutalna pa da kažem: Vi ste ubili svoje roditelje!
Šefik: Sarađivali smo sa UKC Banja Luka na početku. Sve ovo nas koncentriše na mjesta na kojima radimo. Svakodnevno pravimo izmjene. Puno vremena oduzima osmišljavanje novih kapaciteta i puta pacijenta.
Sanda: Virus mutira i jača. Onaj ko je dobar domaćin dobije virus i onda ga širi. Nema pravila više. Šta ako dočekamo da počne prelaziti na mlađe i djecu. Vjerujem u vakcinaciju, drugog lijeka nam nema. Jučer smo izgubili mladu ženu od 35 godina.
Igor: Teško je isključiti emocije prema mlađim osobama, majkama koje su u lošem stanju. Ta majka je ostavila iza sebe dvije jako male djevojčice, 14 mjeseci i 12 godina. Ne može čovjek ostati imun na to. Molim ljude da se pridržavaju mjera kako bismo se i mi malo rasteretili.
Sanda: Bit ću brutalna. Ja se čuvam i pridržavam mjera. Moguće je da se svi sa odjela zarazimo ako neko bude neodgovoran, to neću da dozvolim. Ne želim da neko usluži ako neko ne nosi masku. Ne želim da me narod upljuje! Je li trebam da razmišljam ko je zaražen. Vi koji ne vjerujete na moja ćete leđa i na leđa čitavog zdravstvenog sistema. To je higijenski minimum. Ne želim da me upljujete!
Lejla: Treba biti direktan s naredbama i biti primjer u radu! Bila sam u onom i u ovom drugom ratu. Svi oni koji negiraju neka dođu da rade s nama kao volonteri. Prebolovala sam COVID, bilo me strah, 10 dana mi je trajala korona. To je bila manifestacija pada imuniteta od previše rada i stresa. 11. dan sam se vratila na posao jer nisam htjela ostaviti svoje ljude na bojnom polju. Jako je teško!
Šefik: Uvijek sam na prvoj liniji! Bio sam jedan od prvih koji je ušao u respiratorni centar i covid bolnice 1 i 2. Jedan od najvećih problema u organizaciji je razmišljanje o tome kako pored svega organizovati prostor i osoblje. Morate imati radnike koji to čiste i dezinfikuju. Svaki čovjek je bitan i značajan.
Lejla: Teško je pomagati, ali gledati pacijente koji se bore za zrak. Osoblje u Zenici je premoreno. Imamo podršku menadžmenta. Kada kao glavna sestra odjle date primjer i radnici budu motivirani. Kolege sa drugih odjela se dobrovoljno prijavljuju za rad u COVID timu. Bilo me strah kada ulazim u odjele jer nisam znala kakve ću simptome dobiti. Sve su teže kliničke slike. Užasno teške! Brže se razvija i duže traje. Godine više nisu garancija.
Šefik: Imamo jako puno djece ispod 15 godina. Imamo 5 do 6 hospitaliziranih u COVID odjeljenjima. Kompletna klinička slika je kao kod odraslih, mada su se u posljednje vrijeme dešavale i teže kliničke slike koje su nažalost dovodile i smrtnih ishoda.
Lejla: Nije lako raditi u odjelu. Imamo sanitarni propusnik. Za NG smo pali psihički; Napravili smo u čistom odjelu snješka od odijela. Došla sam 1. januara u 5 sati ujutro da dam podršku timu. Imamo perfektan modus osmišljen od operativnog tima. Dajem primjer radom, a sve što nam treba dobijemo. Higijena je zaista visoka.
Šefik: Svi su podjednako najbolji i braća i sestre! Nama bi bilo drago da svi budu jednako dobri kao mi.
Lejla: Mi smo tako mali ali smo najbolji! Tu smo za pacijente. COVID odjel je zatvoren. Važan je pristup pacijentu, važan je telefonski poziv. Strastveni sam pušač, a znala sam po 10 sati biti u odijelu. Nemamo vremena da pomislimo na cigaretu.
Šefik: Teže su kliničke slike kod mlađih osoba. Potrebne su pa i minimalne mjere zaštite sebe i svojih najmilijih. Ako se ne čuvamo štetimo i kompletnoj ekonomiji.
Lejla: Čuvajte sebe ali i nas. Još uvijek imamo snage, ali do kada ćemo moći izdržati?