Nakon što je Chirstian Dan Preda u svojstvu izvjestioca podnio izvještaj o Bosni i Hercegovini za 2018. godinu, sa osvrtom na nedavno održane izbore, opet je manifesitirana svojevrsna diplomatska agresija Hrvatske, kroz djelovanje njenih europarlamentaraca, da u Komitetu za vanjske poslove Europskog parlamenta (AFET) putem amandmana izmijeni suštinu ponuđenog izvještaja.
Naime, dio hrvatskih europarlamentaraca, po ko zna koji put, nastojao u izvještaj o Bosni i Hercegovini, ubaciti dijelove koji nisu uopće dijelom europske pravne stečevine, nisu dijelom europskih vrijednosti, nisu europski izborni standardi i principi, već kroz insistiranje na tim antieuropskim stavovima, provlačiti političke stavove zvaničnog Zagreba, u čemu je vrlo vidno nastojanje ento-teritorijalne podjele Bosne i Hercegovine.
Ono što jeste prošlo, odnosi se na insistiranje Željane Zovko da se u europsku praksu uvede antieuropski termin »legitimni političko predstavljanje naroda« pozivajući se, opet naravno pogrešno, kao i HDZ-ova vrhuška u BiH i Hrvatskoj, na odluku Ustavnog suda BiH u predmetu »Božo Ljubić« da je to navodno tako naložio Ustavni sud BiH. Pa je AFET odlučio, potpuno iznenađen da se traže antieuropski principi u izvještaju o jednoj zemlji, konstatirati da se treba voditi pažnja o legitimnim političkim predstavnicima naroda, ali i građana BiH.
Da stvar bude još interesantnija, već se po briselskim krugovima priča da je ugled Hrvatske sve manji, da je postala faktor iritacije, te da se ovakvim nastojanjima više neće posvećivati neka pažnja.
U izvještaju se nalazi i potreba ispunjavanja presuda Europskog suda za ljudska prava iz Strassboura u predmetima: Sejdić-Finci, Zornić, Pilav i Šlaku, što je europski neporeciv princip, a koji je u potpunoj koliziji sa diplomatskim akrobacijama iz Hrvatske na niovu klasične iritacije za druge članove AFET-a.
Isto tako, već se otvorila priča da je cijela priča postala problem i za Andreja Plenkovića, koji je radio u Direkciji za europske integracije Hrvatske, što bi trebalo značiti da on jako dobro poznaje šta je to europska pravna stečevina, recimo ona iz poglavlja 23. Plenković jako dobro zna da ono što odluči Vijeće Europske unije, tačnije njihov odbor za vanjske poslove (FAC) je nešto što ima obavezujuću snagu, a ovo što radi AFET je na nivou neobavezujuće informacije.
Treba zato podsjetiti na zaključak u svim dokumentima FAC-a: Bosna i Hercegovina mora garantirati jednapravnost svim građanima, odbaciti svaku diskriminaciju, pa se pozivaju vlasti u BiH da ne čine političke ili političke korake koji mogu otežati provođenje presude Sejdić-Finci i drugih vezanih presuda. I to jeste zvaničan stav Europe, za razliku od ne-europskih principa iz Hrvatske.
S obzirom na to da Evropska unija pojačava mjere protiv dezinformisanja, jer je samo prije par dana usvojen Akcioni plan kojim se jačaju mjere za suzbijanje dezinformacija u Evropi i šire, te uzimajući u obzir da hrvatski europarlamentarci u kontinuitetu dezinformišu ovdašnju i evropsku javnost u pogledu sadržaja zaključaka Evropskog parlamenta, nameće se sljedeća vrsta uvida u stvarnost djelovanja hrvatskih parlamentarca u EU parlamentu:
Prije negoli se EU uhvati u koštac sa raširenim dezinofrmisanjem na internet platformama, morati će se suočiti sa „problemom u kući, jer hrvatski europarlamentarci podrivajući dignitet Evropskog parlamenta, najčešće u javnost selektivno plasiraju samo jedan dio zaključaka (koji obiluju političkim intencijama etnoteritorijalizacije BiH) u onom političkom kontekstu koji im odgovora a koji definitivno ne odslikava suštinu sadržaja samih zaključaka.
Jasno je da hrvatski europarlamentarci moraju u EU paralamentu opravdati svoj angažman, koji se isključivo svodi da miješanje u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine, da ga moraju opravdati služeći se, najčešće i dezinformacijama o rezultatima svojih „diplomatskih podviga“, ali isto tako, EU i njene institucije bi morale uvažavati i sebe i one koji joj žele pristupiti.