Odvajajući od vlastitih plaća, radnici skupljaju sredstva za kupovinu i donaciju zimske obuće. Ove godine obradovali su 96 mališana, koji pohađaju osnovnu i srednju školu iz tri Srebrenička džemata, Dobrak, Osat I Osmače, najistočnija džemata u Bosni i Hercegovini.
Kasim Pita, predsjednik sekcije JOB-a BH Telecom direkcije Sarajevo kaže da radnici isključivo od svog dohotka izdvajaju sredstva, koliko ko želi i može.
“Odziv je dobar, a preko 90% radnika učestvuje u humanitarnoj akciji. Od odziva zavisi koliko će cipela djeca dobiti”, kaže on.
“Rijetki su oni koji dođu da pomognu ovoj djeci. Radnici BH Telecom-a su odlučili da nas posjete i time su nam rekli da nismo zaboravljeni, da ima neko, tamo u Sarajevu ali i u drugim dijelovima Bosne I Hercegovine ko misli na nas”, rekao je Dževal Durić, dvadesttrogodišnji imam u džematu Dobrak, medžlisa IZ Srebrenica.
Radnici su istakli kako žele pokazati da ova djeca, iako su geografski daleko, blizu su u srcima. Ovakav čin u njima budi posebno zadovoljstvo, sreću i ponos. U paketima koja su djeca dobila, pored zimskih čizama nalazile su se i čokolada, sveska, olovka te kačket.
Dodjela zimske obuće upriličena je u mjestu Osat gdje živi 280 ljudi na rubu svih aktuelnosti, ekonomije, politike I najzad egzistencije. Njihova djeca, mališani, moraju prelaziti dug put kako bi dospjela u škole u Skelanima ili pak Srebrenici udaljenoj 30 kilometara. Majka djece kojoj su uručene čizme za lakši put do škole, Mubina Mašić kaže kako je lijepo kada neko, ako vlast već neće, obrati pažnju na zabačena mjesta mjesta Bosne I Hercegovine.
“Osjećamo se odlično kada znamo da postoji neko ko misli na povratnička mjesta, ko zna da postoje ljudi u tim mjestima. Ja sam dobila čizme za dvoje djece. Srednjoškolac je drugi razred, a curica prvi. Dobili smo kvalitetnu obuću koja će pomoći mojoj kćerki da pređe 14 kilometara do škole.”
Haris Sirić glavni monter odsjeka Stari Grad u BH Telecom-u kaže da, svaki put kada on i njegove kolege izdvajaju sredstva, osjećaju veliku tugu jer u mjestima poput ovih živi veliki broj djece koja su ugrožena, a samo im oni i pomažu.
“Žive u veoma teškom stanju sa roditeljima koji nemaju apsolutno nikakvih primanja”, dodao je Haris.
Imam Dževal Durić ističe da djeca ustaju u 5 sati ujutro kako bi stigla do svoje škole.
“Ide zimski period, a ova obuća će im zaista dobro doći na njihovom dugom putu do škole.”
Sela Osat, Dobrak i Osmače su bliži Srbiji negoli Srebrenici, a kako sagovornici ističu, život u blizini granice sa Srbijom otkriva mnoge poteškoće.
“Stanovnici i djeca nemaju nikakva prava, ni u školstvu, ni u socijalnom, a ni u drugim aspektima u kojima bi trebali imati prava živeći u ovim mjestima”, ističe Haris Sirić
Jedan od razloga što se izdvaja pomoć za ugrožene stanovnike istočne Bosne i Hercegovine je i to što vlast većinom ne obraća pažnju na stanovnike rubnih dijelova naše zemlje.
“Mislim da su djeca u RS-u u puno goroj situaciji nego ona u Federaciji BiH. A ja ne znam kako vlast, poznavajući tu činjenicu, mirno spava noću”, kaže Kasim Pita.
Haris Bajraktarević, tehničar na montaži i održavanju radiorelejnih sistema ističe da ovom prilikom nastoje zaista pomoći kućnom budžetu roditelja koje je vlast zanemarila.
“Nadamo se da ćemo uspjeti pokrenuti cijelu zajednicu da se uključi u ovakve projekte. Naša inicijativa je samo kap u moru”, dodao je on.
U novoj, brendiranoj i kvalitetnoj obući, mališani će i ove zime uspješno obavljati svoje školske obaveze. Radnici BH Telecom-a poručuju: “Poklonite ono što biste priuštili i sami sebi.”
Nurdin Mandžić dječak koji živi u selu Osat kaže da su zime u njegovom mjestu izuzetno hladne.
“Ova zimska obuća će nam zaista pomoći da suhih nogu stižemo do udaljenih škola”, sretno je dodao.
“Rukovodimo se činjenicom tvoje je jedino ono što daš”, ističe Haris Bajraktarević, dodavši kako je najveća nagrada za humanitarni rad radnika BH Telecom, a osmijeh na licima djece iz ovako siromašnih područja.
Prošle godine, dva puta su bili u Zvorniku, jednom u Bosanskom Brodu u mjestu Kolibe, a bore se da sljedeće godine bude još bolje. Sa realizacijom ovog projekta broj donirane obuće za ovih 10 godina porastao je na 1036 pari cipela u vrijednosti od približno 105000 KM.
Pomoću vlastitih izdvajanja radnici BH Telecom-a nastavljaju donositi sreću tamo gdje vlast ne zalazi. Jer naše malo, nekome je mnogo.