Naime, Klarin je decenijama bio reporter, analitičar, novinar, dopisnik iz inostranstva najvećih jugo medija, i zamislite, s takvim iskustvom, pameću, mudrošću još 1991. godine, prije nego se zlo u Jugoslaviji pojavilo, pokazalo u pravom svjetlu prvi je predložio da se osnuje Sud, institucija, Tužilaštvo, nešto međunarodno, što će unaprijed upozoriti zlikovce koji su se počeli pojavljivati iz svojih jazbina, da će za zlo biti kažnjeni.
Tek kasnije, mnogo kasnije s obzirom na brzinu zločina, osniva se Sud u Hagu. Sud za ratne zločine. Onda Mirko, a itekako je taj ozbiljni čovjek i novinar bio duhovit, osniva agenciju Sense, koja sljedećih decenija maksimalno objektivno izvještava sa suđenja u tom Hagu. Poenta? Prvi je predložio da se osnuje taj Sud, onda je s tog Suda decenijama izvještavao, i na kraju on jedini, a nije ni osumnjičen, ni kriv ni dužan, najduže ostao u tom Sudu, doživotno. Čudan izbor. Nevjerovatan.
Mogao je da bira u novinarstvu, diplomatiji, nauci, šta god hoće, u kojem god gradu da želi da živi, ali ne. Jednom će historija ovo zapisati. Klarin, novinar, svjesni zatočenik haškog tribunala.