“Njegovo ime neće ništa značiti mojim čitaocima. Ali prije trideset godina bio je jedan od prvih branilaca Sarajeva. Bio je jedan od onih loših momaka koji su se, pošto su znali da rukuju oružjem, odmah dobrovoljno prijavili. Iako je za kratko vrijeme postao potpukovnik bosanskih snaga, čin ga nije uobrazio, ostao je isti. Ovdje ga spominjem jer je upravo njega štab Armije BiH zadužio u jesen 1993. da prati snimanje mog prvog ratnog dokumentarca “Bosna”! Svojom lirskom vedrinom, svojim ukusom za ljubav i slavlje, slobodom da se smije i misli, sa svojim nepoštovanjem prema moćnicima i sveštenstvu, oličavao je otvoreni, umjereni islam, prosvijećen, za kojim sam tragao cijelog života i pronašao ga u Bosni. Moja je dužnost, nakon svega odati mu počast, ovom diskretnom heroju koji svojim odlaskom ne ostavlja nikakav drugi trag i sjećanje sem u dušama najbližih. Samir Landžo, pišem tvoje ime”