Prije 1992. godine radio sam na lokalnom radiju i vodio emisije zabavnog karaktera! Uhapšen sam među prvima! I dalje živim u Prijedoru! Moja knjiga “Deseta vrata pakla” je opomena, spomenik svima onima koji nisu izašli iz logora! Na dvije promocije knjige u Italiji je došlo petsto-šeststo ljudi! Narod smo kratke memorije! Brzo zaboravljamo šta smo proživjeli! Dolazim iz Prijedora, gdje nije bilo ratnih dejstava, a bila su tri logora! Ubijeno je skoro četiri hiljade ljudi! “Tomašica” je najveća masovna grobnica! Ubijeno je stotinu i dvoje djece, a nije bilo ratnih dejstava. U Trstu na promociji knjige su mi rekli da će biti puno Srba i da je moguće da će biti provokacija! Rekao sam da se ne bojim! Svjedočio sam i u Hagu, u Sudu BiH. U Prijedoru mi prilaze ljudi i kažu: “Ja sam Jovan, Dragan… Svaka ti čast za to što radiš…”
U RS-u se osjeti psihoza! Vraća se priča iz 90-ih! Cijela Evropa je u 2023., a mi smo u 1991.! Osjeti se netrpeljivost koja se nije osjećala ranije! U Prijedoru je prije rata bilo preko 44% Bošnjaka, a preko 41% Srba! Sada je 95% Srba i pet posto Bošnjaka! Ljudi su napravili kuće, s dva tri sprata, onda spuste roletne i odu u Njemačku! Ljudi me najčešće pitaju za dijete. Moj sin bio je sa mnom u logoru, imao je osamnaest godina. Moj sin sada ima sina koji ima osamnaest godina! Moj otac je bio u logoru, ja sam bio u logoru, moj sin je bio u logoru. Tri generacije… trebamo li to ponovo dozvoliti?! Ovo što miriše na ‘91. kriva je politika iz Sarajeva! O mjestima koja su najviše stradala u ratu političari brinu samo kada su kolektivne dženaze! Iz RS-a ne odlaze samo Bošnjaci, odlaze i Srbi! Nikome tamo nije dobro. U RS-u daleko manje plate i penzije nego u FBiH. Ljudi iz RS-a ganjaju papire da dobiju penzije iz FBiH!