Dijana Kajić je diplomirana fizioterapeutkinja iz Novog Travnika. Bila je bez posla, iako ova profesija, na prvi pogled, nudi brojne mogućnosti. Izlaz je vidjela u odlasku u Njemačku, što joj se ostvarilo prije dvije i po godine. Živi u Minhenu i dok čeka nostrifikaciju diplome radi kao njegovateljica.
“Pokušavala sam u BiH na mnogo mjesta, slala sam molbe, upite za posao ali sam uvijek dobijala negativan odgovor. Kratko vrijeme sam radila, pokušavala da nađem sebe, ali sve je to bilo nešto gdje se ja nisam vidjela. Kad sam shvatila da nemam budućnosti sa svojom strukom u BiH, spakovala sam kofere i stigla u Njemačku. Radim za sada kao njegovatelj i to iskustvo mi može pomoći u struci jer se ipak nadograđujem. U Minhenu, gdje se nalazim, ima mnogo osoba iz gradova u BiH, družimo se i pomažemo jedni drugima u ostvarivanju ciljeva koje imamo”, kaže Dijana.
Prema posljednjem izvještaju Svjetske banke pod nazivom “Migracije i odliv mozgova u Evropi i centralnoj Aziji”, objavljenom sredinom oktobra ove godine, Bosnu i Hercegovinu je do sada (uključujući i ratni period) napustila gotovo polovica stanovništva, odnosno 49,5 posto.
Vlada Federacije BiH je nakon posljednje sjednice (24. oktobar) objavila da je prema dostupnim zvaničnim podacima agencija za statistiku zemalja prijema i bh. diplomatsko-konzularnih predstavništava u svijetu, procijenjeno da u iseljeništvu živi više osoba porijeklom iz BiH nego što ih ima u matici zemlji. Prema toj informaciji, vani ih je najmanje dva miliona ili 56,6 posto od 3.531.159 ukupnog bh. stanovništva.
Trend odlaska se nastavlja, što ovu zemlju stavlja na 16. mjesto u svijetu po stopi emigracije u odnosu na broj stanovnika (od ukupno obuhvaćenih 214 zemalja i teritorija). Tome treba dodati da je 55 posto visokokvalifikovanih među onim koji su napustili svoju zemlju.
Iako nudi alarmantne podatke, vijest nije izazvala gotovo nikakve reakcije, prije svega onih čija politika sve više tjera pojedince, ali i cijele porodice, da pakuju kofere i odlaze. Maja Gasal-Vražalica, direktorica Akademije za žene, kaže kako nije primjetila da je bilo ko komentarisao ove podatke, te kako ni građani na društvenim mrežama nisu tom temom bili zaokupljeni.
“Naslov potpuno nesenzacionalan, neinteresantan, iako nudi podatak da Bosna i Hercegovina, kao suverena država, sa svim svojim granicama, entitetima, kantonima i distriktom broji 50% manje stanovništva. Očigledno, javnost se budi zbog nekih drugih tema, na primjer ako se radi o nekom političkom sukobu, konfliktu, ko je kome šta rekao, ko je kako odgovorio ili nakon izjava predsjednice Hrvatske vezanih za BiH”, kaže Gasal-Vražalica.
“Čim”, konstatuje ona, “u tekstu nema Dodika, Izetbegovića, Čovića, Vučića i drugih, nema ni reakcija”.
“Da je Izvještaj Svjetske banke nudio podatke o broju Bošnjaka, Hrvata ili Srba koji su napustili Bosni i Hercegovinu, reakcija bi bilo itekako. Da su objavljeni podaci o tome koliko je kvalifikovanih ljudi napustilo zemlju zbog drugih i trećih, drugi zbog prvih i trećih itd. to bi pobudilo interes. Radi se o paradoksu koji zdrav razum ne može da prihvati”, kaže Maja Gasal-Vražalica.
Proces sa nesagledivim posljedicama
O želji za odlaskom najbolje govore dugi redovi pred ambasadama pojedinih evropskih zemalja, ali i iskustva agencija koje nude pomoć za snalaženje u novim državama.