Na izgradnju mostova utjecaj su imali i posebni zanati: stupe za valjanje sukna i mlinice. U Stocu se nalaze brojne mlinice, što je uticalo na izgradnju ćuprija.
Prema legendi gradnja Inat ćuprije počinje krajem 16. i početkom 17. vijeka, a smatra se da je napravljena nakon Donje ćuprije.
Putopis Evlije Čelebije i legenda o gradnji
Evlija Čelebija u svom putopisu je napisao: ”1658. godine izbio je ponovo ustanak u Anadoliji, pa je Porta preduzela sve mjere da ga uguši. U to vrijeme glavni zapovjednik u Stocu bio je beg koji se morao odazvati sultanu da ide na vojsku. Pokupi beg sve iz Stoca što imade ja glavu, ja snagu i ode na vojnu.
Čim je beg otišao iz Stoca, u Stolac je došao neki Trtak iz Ljubinja i ujutro osvanuo vlast. Premetnuo se s puščetinom kroz Stolac s petnaestak njegovih vojnika čiji je vakat došao. Težak je to vakat kad ima vlast onaj s puškom u ruci i praznom glavom na ramenu. Hodajući po Stocu na Donjoj ćupriji nađe Isah-Neimara i Ristu kako skidaju skelu. Trtak je tada pozvao Isaha da pravi ćupriju ljepšu od begove, na gornjoj ili sjevernoj strani Stoca.
Jest da sila Boga ne moli, ko će praviti fukari ćupriju, ko li čekati bega kad se vrati, a samovolja u Stocu. Gluhovode caruju. Tvrd se komad zalomio. Isah je mislio kad mora više graditi ćupriju da načini nešto da valja, pa će i begu milo biti, a i ja se neću svoga rukodjela stidjeti. Predloži Trtku da napravi ćupriju ko burmu, po burme na suncu, a druga pola u vodi.
Ćuprija koja ima više oka nego begova
Trtak neće ni da čuje: Hoću ćupriju koja ima više oka nego begova. Argati počeli jaziti Bregavu, a Isah i Risto u brdo da traže majdan za kamen. Počeli ćupriju, pa gradi, pa pravi, pa pravi i bogami je načiniše. Dok su pravili, smisliše osvetu. Načiniše oka više nego u begove ćuprije, ama svako oko je heravo, ja manje ja više, a u onije s kraja jedna noga dopire do vode, a u onog drugog naslonjena u brdo.
Trtak to nije ni primjetio, k’o prazna glava. Slavio je heftu dovršavanje ćuprije, jer osta spomen kad se i on u Stocu pitao. U Anadoliji je završena vojna. Beg s vojskom dođe u Stolac. Isah i Risto da mogu utekli bi pod zemlju. Znaju oni da će beg od svakoga tražiti što je radio. Majstore je sila natjerala, pa što će im beg. Tako su oni razmišljali. Ama pravde nema. Kad je beg vidio ćupriju, odmah na Veliku tepu tupan i telal. Sakupi se narod cijelog Stoca.
Misle da će beg kazivati šta je sultan naredio i kako mu je na vojni bilo. Umjesto toga beg poče kažnjavati, sve redom ko je god šta učinio što njemu nije po volji. Pred svijetom beg naruži i nabruči majstore i naredi da im se udare falake.“
Tako je izgrađena stara Inat ćuprija u Stocu, čudnog izgleda i lijepote za dušu.
Stolac koji se često naziva raskršćem civilizacija oduvijek je bio poznat po mnogim građevinama, ćuprijama, mostovima iza kojih se krije dosta mističnih legendi i upravo to je ono što ga čini bogatim kulturno-umjetničkim i historijskim naslijeđem Bosne i Hercegovine koje zaista vrijedi posjetiti.