Ruska vojska polako gubi pozicije na Donbasu u okolo Hersona. Kad je krenula ljetna ofanziva na Herson Kremlj je odlučio prebaciti svoje najbolje vojne jedinice koje su bile na Donbasu na desnu obalu Dnjepra da zaustave ukrajinski napad. 15-20 hiljada najbolje pripremljenih vojnika bilo je smješteno na odbranu grada Hersona i obližnjih teritorija. To je imalo nekakvog svog utjecaja na liniji odbrane, ali sa vremenom dovelo ovu grupaciju u vrlo težak položaj. Svi mostovi preko rijeke Dnjepar bili su oštećeni ukrajinskom artiljerijom za sprječavanje dolaska pomoći u obliku tenkova, oklopnih vozila i teških naoružanja kao i dopremanja vojne municije. To stvara dosta kritičnu situaciju za odsječene velikom rijekom ruske vojnike. Izgrađeni Rusima pontonski mostovi preko Dnjepra također su bili srušeni preciznom ukrajinskom vatrom. Prije sedam dana rukovodstvo ove ruske vojne grupacije zamolilo je za dozvolu prelaska preko Dnjepra makar u pješadijskom stroju zbog kritične situacije. Vladimir Putin je to odbio zbog velike želje završetka provođenja pseudo referenduma i brzog oglašavanja aneksije ukrajinskih privremeno okupiranih teritorija. Danas krađu ukrajinskih teritorija potvrdila je i ruska Duma. Ali situacija okolo Hersona svakog dana postaje sve kritičnija za ruske elitne jedinice. Oni mogu ispuniti želju Putina i ostati na ukrajinskoj zemlji zauvijek, ali samo u masovnim grobnicama. Tek mobilizirani ruski vojnici teško mogu zamijeniti gubitak oko Hersona ruskih elitnih padobranskih jedinica i snaga posebne namjene. Osim toga, prebacivanja sa istočnih ratišta u Herson najboljih vojnih ruskih brigada otvorilo je više prostora na ovom pravcu. Tako je bila oslobođena gotovo cijela Harkivska regija i djelomično sjever Donjecke. Poslije pada Limana i naselja Torske, koje je 15 kilometara istočnije od ovog grada strateškog položaja otvara se prostor za razvoj ukrajinske ofanzive na manje ostatke neoslobođenih područja Harkivske regije i, najglavnije, na sjever i centar Luganske regije. Ove teritorije bile su zauzete ruskom vojskom u aprilu – maju ove godine kada su okupatori imali prevagu 7-8 puta u teškim naoružanjima, a u artiljerijskim gađanjima gotovo 15 puta. To su bila teška vremena kada su zapadni saveznici u većini slučajeva potapšali po ukrajinskim ramenima sa poklicima o neophodnosti borbe sa ruskom vojskom i mogućnostima njezinog poraza u Ukrajini, a nisu davali neophodno za ukrajinske branitelje teško naoružanje. Tako u to doba bilo je više dana da na količinu ruskih granata ispaljenih artiljerijom ukrajinska strana mogla je vratiti samo istom količinom ispaljenih metaka. Ova kukavička pozicija saveznika tada koštala Ukrajinu gubitkom velikih teritorija na istoku kao i nepotrebnim gubitkom ukrajinskih vojnika. Poslije prijeloma pozicije Brisela, odnosno neophodnosti vojne podrške Kijeva, situaciju na bojnom polju ukrajinski branitelji su uspjeli jako popraviti. Do sada samo je Njemačka odbila isporuku savremenih teških tenkova da ne bi naljutila Moskvu. Samo neko od njemačkog političkog rukovodstva zaboravlja da poslije ruskih djelomičnih uspjeha na istoku Ukrajine već u spomenutom aprilu-maju ove godine na moskovskoj televiziji najtraženiji poklič je bio „na Berlin!“. Kancelar Šolc je u strahu zabranio isporuku Ukrajini savremenih tenkova, a sumnjam da bi oni njemu pomogli ako bi ruska vojska došla do njemačkih granica. Sada se sve rješava na poljima bitaka u Ukrajini, a neko u Berlinu smatra da je bolje sačekati u zečijoj rupi. Situacija je takva, ako ruski medvjed odluči doći na njemačko tlo, izvadit će svakog iz bilo koje rupe i rastrgat će. Sada nije situacija za polu mjere. To može dovesti Zapad do potpunog kraha, što je milion puta skuplje, nego rast cijena goriva i plina.
Moskva se počela poigravati isporukama plina na zapadna tržišta da bi prinudila Evropsku uniju ukinuti uvedene Rusiji sankcije. Kremlj je pokazao svima šta postiže potpunim prekidom isporuke energenata Mađarskoj. Za to je Viktor Orban savjetovao svim zemljama EU postupiti kao Budimpešta i ne širiti sankcije na Moskvu. Isto je govorila i Turska, da ona, čak kao članica NATO, nema problema sa ruskim opskrbljivanjem plinom. Treba samo imati politiku razumijevanja prema Vladimiru Putinu. Sada je na razmatranju i prihvaćanju osmi paket evropskih sankcija koje sve više stišće obruč oko vrata ruske ekonomije i utjecajnih ruskih političara i biznismena. Kremlj to smatra vrlo opasnim i odlučio je ucjenjivati zapadne zemlje. Svaki put Moskva je izmišljala popravke na plinovodima Sjevernog toka da bi objasnila kašnjenja ili otkazivanja dogovorenih opsega plina za zapadne potrošače. I napokon krajem septembra ove godine bilo je nekoliko eksplozija na cjevovodima Sjevernog toka 1 i Sjevernog toka 2. Onda je isporuka plina bila potpuno zaustavljena zbog ovih diverzija. Tada se odmah postavilo pitanje ko je napravio ove diverzantske akcije. Sada je postalo potpuno očigledno da je to uradila sama Rusija. Ova situacija najviše odgovara interesima Kremlja. A nije tajna da ruska strana može napraviti provokacije ogromnog razmjera. Ovaj cinični akt Kremlja je za osuditi. Možemo samo zamisliti šta još sprema Moskva za zaoštravanje situacije u Ukrajini i evropskom tlu. Moramo biti pripremljeni i odlučni u neophodnom čvrstom reagiranju na ruske izazove svijetu.