Brojne majke i porodice žrtava stigle su u Memorijalni centar Potočari kako bi obilježile 31. godišnjicu genocida nad Bošnjacima Srebrenice. Dok dlanovima nježno prelaze preko bijelih nišana, kroz suze se prisjećaju svojih sinova, muževa, očeva i braće, ubijenih u julu 1995. godine.
U Potočarima će uskoro početi komemoracija posvećena sjećanju na više od 8372 nevino ubijene žrtve genocida.
Hiljade njih pronašle su svoj vječni smiraj upravo u Memorijalnom centru, mjestu koje je postalo simbol najveće tragedije u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Majke kleče pored mezara svojih najmilijih. Dlanovima prelaze preko hladnih nišana kao da tim dodirom pokušavaju nadoknaditi zagrljaje koje im je genocid zauvijek oduzeo.
Dok jedne uče Fatihu, druge nijemo gledaju u uklesana imena i godine rođenja, pokušavajući dozvati sjećanja na lica svojih najmilijih prije nego što su odvedeni u smrt.
Za većinu njih vrijeme nije donijelo utjehu. Prošla je 31 godina, ali bol nije izblijedjela. Svaki dolazak u Potočare vraća iste slike, ista pitanja i istu prazninu koju ništa ne može ispuniti.
Mnoge majke godinama su čekale da budu pronađene barem pojedine kosti njihovih najmilijih kako bi im osigurale dostojanstven ukop i mjesto na kojem će moći proučiti Fatihu.
Danas će konačan smiraj pronaći i sedam novoidentificiranih žrtava genocida, čiji su posmrtni ostaci nakon dugotrajnog procesa identifikacije predati porodicama.
Među njima je najmlađi Senad (Zaim) Jusić, koji je rođen 1975. godine i imao je svega dvadeset godina kada je ubijen. Najstariji je Ramo (Mustafa) Dautović, rođen 1939. godine.
U Memorijalnom centru Potočari danas će biti ukopani:
- Senad (Zaim) Jusić (1975.) – ubijen u 20. godini života. Nestao je u julu 1995. na području Bratunca, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo.
- Muriz (Ramiz) Baraković (1973.) – imao je 22 godine kada je ubijen. Nestao je na području Zelenog Jadra, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2005. godine na lokalitetu Budak. Ranije je ukopan njegov brat Enver.
- Hamed (Edhem) Musić (1973.) – ubijen je u 22. godini života na području Baljkovice. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Rahunići kod Bratunca.
- Ramo (Šemso) Alić (1965.) – imao je 30 godina kada je ubijen u Bratuncu. Posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine iz masovne grobnice Glogova.
- Muhidin (Osman) Osmanović (1963.) – ubijen je u 32. godini života. Nestao je na području Vlasenice, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2008. godine na lokalitetu Most na rijeci.
- Huso (Rahman) Ćerimović (1963.) – također je imao 32 godine kada je ubijen. Nestao je na području Zvornika, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2008. godine u Kamenici.
- Nuko (Suljo) Nukić (1957.) – imao je 38 godina kada je ubijen. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2002. godine na lokalitetu Jelovačka česma, a bit će ukopan uz četvoricu svojih amidžića.
- Ahmet (Alija) Gušter (1954.) – ubijen je u 41. godini života. Nestao je na području Vlasenice, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Turalići.
- Asim (Omer) Kunić (1953.) – imao je 42 godine kada je ubijen. Posmrtni ostaci ekshumirani su 2006. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.
- Ramo (Mustafa) Dautović (1939.) – najstarija je žrtva ovogodišnjeg ukopa. Imao je 56 godina kada je ubijen. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2001. godine u masovnoj grobnici Kamenica – Čančari.
Dok majke danas u tišini grle bijele nišane, Potočari još jednom svjedoče da vrijeme može proći, ali bol zbog genocida nikada ne prestaje. Svaki uklesani naziv, svaki mezar i svaka suza podsjećaju da je čuvanje istine i kulture sjećanja dug prema onima koji se nikada nisu vratili svojim porodicama.