Elitocid je bio neophodna uvertira u smrt desetine hiljada nevinih sa ciljem njihovog trajnog nestajanja sa područja koje je Beograd odlučio pripojiti sebi, teza je Dennisa Gratza, koji je na Univerzitetu u Hamburgu 2007. godine doktorirao upravo na ovu temu.
U iščekivanju sutrašnje drugostepene presude Ratku Mladiću, razgovarali smo s ovim advokatom i doktorom filozofskih nauka, kojeg javnost najbolje poznaje kao bivšeg predsjednika Naše stranke, piše klix.
“Elitocid sam u svojoj doktorskoj disertaciji definirao kako bih opisao eliminaciju nesrpskih elita u napadnutim područjima u Bosni i Hercegovini, u periodu 1992.-1995. Radi se, dakle, o sistematskom i planiranom uništavanju rukovodećih slojeva lokalnih nesrpskih zajednica. Elitocid je u inicijalnoj fazi imao za cilj slamanje otpora Bošnjaka i Hrvata u napadnutim područjima; intenzitet uništavanja, dakle zatvaranja, mučenja i ciljanog likvidiranja ogromnog broja pripadnika lokalnih elita je bio takav da je prouzrokovao trajne genocidne posljedice”, kaže nam on na početku.
Kad kažem trajne, onda mislim na posljedice zbog kojih i neki poslijeratni povratak preživjelih neće moći rezultirati regeneracijom zajednice koja je tu prije rata živjela, dodaje.
“Elitocidni aspekt uništavanja je u tom smislu bio tako dubinski i temeljit da je trajno uništio kapacitet te skupine da se opet politički, ekonomski i kulturno organizuje. Ovakav ishod se posebno može primjetiti u gradovima istočne Bosne, gdje povratnici žive u nekom aparthejdskom podsistemu građana drugog reda. U kontekstu onoga što se dešavalo u agresiji na BiH, posebno u periodu april -septembar 1992. godine u području Zapadne Bosne i Podrinja, te 1995. godine u okviru finalnog uništavanja nesrpskog stanovništva u enklavama Istočne Bosne, nesumnjivo je elitocid bio jedna od ključnih faza vojno-političkog poduhvata tadašnjeg političkog rukovodstva u Beogradu i na Palama, a sa ciljem slamanja otpora Bošnjaka i njihovog trajnog ‘uklanjanja’ sa područja u kojima su vijekovima živjeli”, navodi on.
Gratz nastavlja kako je general Mladić od 12. maja 1992. pa sve do kraja kraja 1996. godine bio komandant vrhovnog štaba VRS, u tom smislu je raspolagao ne samo taktičkim pregledom situacije bilo koje vojne operacije u bilo kojem trenutku na terenu, već je posjedovao i strateški uvid u svrhu i efekte djelovanja svih oružanih formacija bosanskih Srba.
“Način realizacije etničkog čišćenja,vrlo dobro istraženo i dokumentovao na primjeru Prijedora, ali i gradova istočne Bosne kao što su Zvornik, Višegrad i Foča, ukazuje na to da je organizacijom i sprovedbom koordiniranog djelovanja, najprije protiv rukovodećih slojeva, a zatim i protiv cjelokupnog nesrpskog lokalnog stanovništva general Mladić odigrao ključnu ulogu u genocidnom poduhvatu u Bosni i Hercegovini. Elitocid je u tom smislu bila neophodna uvertira u smrt desetine hiljada nevinih sa ciljem njihovog trajnog nestajanja sa područja koje je Beograd odlučio pripojiti sebi”, kaže on.
On smatra da je haški tribunal pored svoje neosporne sudske funkcije imao jako važnu ulogu na uredno dokumentovanje istorijskih događaja.
“U međuvremenu je u cijelom slobodnom svijetu nesporno šta se i na koji način dogodilo na prostoru bivše Jugoslavije u periodu 1990. – 2000. godine. Dokazivanje genocida u slučaju protiv generala Krstića i drugih u Srebrenici, ali i veliki broj drugih presuda dozvoljavaju uvid i prikaz jednog povezanog vojno-političkog, zločinačkog poduhvata na civilno stanovništvo sa ciljem trajne izmjene etničkog karaktera BiH. Budućnost BiH neće ovisiti o priznavanju ili nepriznavanju ovih činjenica. Ali će sigurno novim generacijama biti lakše živit ako se suoče s onim što su njihovi predaci učinili jedni drugima”, dodaje.
Kaže nam na kraju razgovora da očekuje da će se generalu Mladiću utvrditi krivična odgovornost i biti presuđeno za sve zločine počinjene od strane formacija VRS u periodu 1992. do 1995. godine, između ostalog i za zločin genocida.
“Dobit će doživotni zatvor”, kazao je na kraju Dennis Gratz.